našla sam si jednu priču koju sam napisala prije tri godine kad sam bila još zdrave glave,al nema neke razlike... pa kaže
Sjela je u deseti red oko sredine. Škarnicl s kokicama je već bio napola prazan a na platnu se nisu još počele prikazivati niti reklame.To je bila još jedna stvar koju mrzi. Sumnjala je da u taj lončić iz kojeg kipi ulje dodaju s kukuruzom neku drogu za jezik. Nije bilo drugog objašnjenja da od sve hrane na svijetu baš kokice nije mogla prestat jesti. Pojela bi i pet i sedam i deset i petnajst škarnicli. Kolko daju ona jede.Tako radi droga. Ali da se bar tu radilo onda o toj kili, radilo se o par deka koje bi pojela čak prije reklama i zato je već postala nervozna .
I znači, sjela je u deseti red oko sredine, s malo kokica, diskretno pogledavši oko sebe koliko je udaljen idući sugledatelj u nadi da nitko neće zakasniti i sjesti baš sjedalo, dva, tri, pet do njezinog. Da već je počelo kuhati u glavi. Otvorila su se vrata i tepih svjetla, evo ih, kino se napunilo s još desetak ljudi.Zašto ih puštaju ako kasne, to je tako nepristojno, pomislila je. Kino je bilo puno, minus pedesetak sjedala. Primalo je dvjestotinjak ljudi. Film je počeo. Počela su i šuškanja i šaputanja.Dobro, sad će svi ušutit, evo počinje film, pa došli su u kino gledati film.Radnja filma bila je smještena u osamdesete godine dvadesetog stoljeća. Govorila je o djevojci koja je prvi puta došla u metropolu, prvi puta vidjela tisuću ljudi na jednom mjestu, prvi put vidjela tramvaj, dućane, štandove s kuhanom hranom, ulične svirače, punkere i još toga.Onda je upoznala svoju cimericu koja puši travu i pije alkohol, pa joj ta pokaže kako žive mladi u gradu, upozna ju sa svojim društvom, ona se naravno zaljubi u tipa koji je najveći frajer i na kraju ga osvoji bla bla nije ni bitno jer Zara već dugo ne gleda film već sluša ljude oko sebe i pretrpjela je već sto slomova živaca i zaklinje se još jedan put Nikad, nikad više neću ići u kino.Ljudi su takva neodgojena stoka.Nekad se samoj sebe daje nadimak Namčor.Zamišlja svoje lice sa dvije oštre bore između očiju, gustim smrknutim obrvama,crvenim očima i zlatnim očnjacima. Zašto su ljudi takva neodgojena stoka? Izlazi iz kina i ide na pivu.Kino je za seljake.Da ja imam kino posipala bih blato po podu, imala jednu prostoriju odvojenu zastorom u kojoj bih držala svinje. Ljudi bi i dalje roktali, jednoglasno sa svinjama. Često sjedi tako u kinu pa projektira svoje u glavi. Dvorana bi bila ispunjena staklenim kubusima u koje bi stala dva ili više čovjeka. Ili bi bila podijeljena u odjeljke za grupice od pet do deset ljudi pa bi mogao zakupiti cijeli odijeljak da te nitko ne smeta. Onda bi kino dobilo već neki smisao. Naravno da o tome razmišlja i sada dok hoda da centra. Najgore je što nema s kime podijeliti svoje misli jer joj se prijateljice rugaju da nije normalna, čak joj kažu i da je autistična ili da je poludila...a onda ih je odvela u kino na test pa su se i one pokazale ko kokoške u kokošinjcu a ne u kinu. Pred bircem je, Nina ju već čeka. Prepoznaje ju odmah kroz šajbu po njezinoj narančastoj kosi i jakim jagodicama, naravno i becksu koji je već napola prazan.Ne smijem sad pokazat da sam nervozna jer će se opet pokrenuti ista priča.Nabacuje svoj djetinjasti smiješak. Eeeej.Nina viče da ju čuje pola birca - Boook,kak si?Joooj super ti je ta vesta. Uobičajeno je da su neka pitanja tu reda radi. E hvala al to je ona od prošle godine.
Post je objavljen 16.03.2010. u 20:02 sati.