Neki dan sam na hateveju uhvatil nekakvu emisiju gdje je neka psihijatrica govorila o terapiji pisanjem. I o nekakvom eksperimentu davnih dana, gdje su studose tjerali da pisu u jednoj skupini o traumama, a u drugoj o svakodnevnim gluparijama, pa su ovi prvi se bolje osjecali. Pa sad zena nest slicno radi, preko e-maila sa svojim pacijentima. Pisanje bloga je ista stvar. Sad su vec pomalo blogovi izasli iz mode, slicno se, u proslosti, dogodilo tematskim web-stranica. Nisam vec dugo posjetio niciji klasicni homepage. Samo nekakvi portali, samo nekakvi forumi i blogovi. I naravno svedske akcione slikovnice. Uopce ne znam da vise ista egzistira u samom web-podrucju.
Nazalost, ne stignem cesce provoditi blog-terapiju, a ima tako divnih stvari o kojima sam htio pisati. Npr. vatikansko-anglikanski odnosi, pa zatim da su Svabe-luterani prosle godine odabrali za svog crkvenog poglavara zenu, koja je u medjuvremenu uhvacena mrtva-pijana za volanom, pa vise nije sefica Evangelicke crkve u Njemackoj (dakle, pijanstvo u kleru nije samo katolicko-pravoslavna boljka), a trenutno najaktulnija crkvena tema je kako je Vatikan opet pljusnuo Katolicku crkvu u Hrvata, izabravsi svecenika koji nije iz Zadarske nadbiskupije (koja je crkveno nehrvatska, vec direktno vatikanska) za biskupa, tj. dubrovacki biskup Puljic je prekomandiran iz Dubrovnika u Zadar. Zast su vrle glave u Kuriji to napravile, ja ne znam, ali cini mi se da je Zadarska nadbiskupija, iz vatikanske perspektive, ocito zagrezla u neku formu galikanizma, sto starcad u Vatikanu jako brine, ali ih ne brine kad se npr. njeznik njemackog, irskog, nizozemskog ili austrijskog svecenika spoji s nekim nesretnim djetetom. Ja zivim sretno u iluzijama da toga u Hrvatskoj valjda nema (mislim ima, ali Cucek je valjda izolirani slucaj) i molim se Bogu da nasi biskupi nisu valjda zataskavali takve opacine. Moze u 100 svecenika, 90 njih biti pravo, a jedan pedofil, ali takav jedan upropastava sve ostale, jer dojam javnosti je da su svi onda valjda takvi. S druge strane, barem 1/3 hrvatskih svecenika zivi u divljim brakovima sa svojim domacicama, sto je sretnije i krscanskije rjesenje, nego da navlace nevinu djecu.
Ajmo natrag na Zadar, trenutno se tamo reuspostavlja Hrvatska pravoslavna crkva. Inace, u nekom divnom svijetu u kojem su svi divni i krasni, svaka drzava koja ima pravoslavne vjernike bi trebala imati svoju autokefalnu (samoupravljajucu) crkvu. Naravno, Rusi i Srbi prednjace u gusenju narodnih crkava, jer Ruska pravoslavna crkva smatra da je bivsi teritorij SSSR-a crkveno njihov, pa tako npr. ne zeli cuti za Ukrajinsku ili Bjelorusku pravoslavnu crkvu, a jednako tako Srbi ne zele cuti za Makedonsku ili Crnogorsku PC. Kolika zatucanost i pokvarenost vlada medju vecim pravoslavnim crkvama (Rusi, Srbi, Grci), govori cinjenica da je Bugarska pravoslavna crkva ponovno proglasila autokefalnost 1872., a da je to Carigrad to tek priznao 1945., dakle Bugari su 73 godine bili smatrani sizmaticima i izdajnicima pravoslavlja.
Posebna je prica s Hrvatskom pravoslavnom crkvom, na koji redovno polude Srbi. U ljeto 1942., kad je HPC nastala, onda su prestali ustaski progoni Srba. Stovise, vrlo brzo nakon toga vise je cetnickih odreda prekinulo neprijateljstvo s NDH, potpisali su sporazume i dobili redovnu vojnicku placu, mjesta u endahaskim bolnicima i prakticki postali sastavni dio oruzanih snaga NDH. Ta promasena HPC je spasila hrpu srpskih zivota i dok je kroz 1942. trajala idila ustasa i Srba, uglavnom su ubijani ljudi po ideoloskom kljucu i nastradalo je te godine puno vise Hrvata od ustaske ruke, nego Srba. Ali, kako SPC ima mantru da crkva moze biti samo srpska, svako spajanje hrvatskog imena s pravoslavnim, u kleru SPC-a pokrece neku ludost i nedao Bog da na podrucju SFRJ postoji ista osim SPC-a. Ako objektivno postoje Hrvati-pravoslavci, a Drzavni zavod za statistiku tvrdi da postoje, onda postoji objektivna potreba za nekakvom HPC. Ali sad je li grupa zadarskih ustasa i klerik Crnogorske pravoslavne crkve najsretnije osobe za pokretanje takvog necega, a da se pritom poziva na idiota Antu Pavelica? Ja tvrdim da je to kretenski nacin osnivanja pravoslavne crkvene zajednice za Hrvate-pravoslavce, inace tako nesto podupirem, ali bez Pavelica. Doduse, ima neke cudne logike da Hrvat-pravoslavac je veci Hrvat od Hrvata-katolika, ali stvarno, pozivat se na Pavelica? S druge strane, fascinantno je citat proljeve od vladika SPC-a u Hrvatskoj. Njima se zivo fucka za duse vjernika, njih jedino brine da nova HPC im ne uzme nekretnine. Tko je sad tu lud?
Takodjer, pozdravljam i novu radnicku stranku Dragutina Lesara! Pisao sam 2007. (klikni tu), da nam trebaju nove lijeve stranke i ovo je zaista lijepo da konacno je na sceni nekakva smislena radnicka stranka. Srdacno pozdravljam Lesara i zelim mu svu srecu u radu, iako moze racunati samo na glasove u pradavnoj Panoniji i to samo u kajkavskome dijelu iste. Nadam se da sam u krivu i da ce se stranka mu rasiriti dalje od kajkavske baze.
Inace je dozivljaj doci do ediotora Blog.hr-a.
Ne znam kae tak komplicirano postalo postat.
Pero Panonski
Post je objavljen 16.03.2010. u 14:13 sati.