Preslušavam ovih dana na youtube-u mnoge pjesme od Bee Geesa koje nisam dugo slušao. Koliko ljepote u nekima od tih pjesama. Na stranu Bee Geesi, oni su samo povod ovom razmišljanju. A razmišljanje je o kreativnosti, o stvaranju. Obično se kreativnost pripisuje samo nekim posebnim, poznatim osobama, umjetnicima, dok se kreativnost običnih ljudi suzbija i gasi, zanemaruje od malih nogu kao nešto što nije vrijedno pažnje. Kao da je kreativnost privilegija tek rijetkih. Ni govora. Nosim u sebi već dugo vremena ideju kako je većina ljudi kreativna na ovaj ili onaj način. Njihova kreativnost jednostavno nikad nije bila poticana, pa tako nije bila ni razvijana, ostala je neiskorištena, neostvarena, propali potencijal. Mnogi ljudi imaju hobije, nešto u čemu uživaju nakon radnog vremena. Nakon onog vremena koje tek odrađuju. U svojim hobijima oni žive, uživaju, otkrivaju, svoji su. Ako ih netko pita nešto o njihovoj zanimaciji, oči im se šire, usta razvlače u osmijeh. Kreativnost je sol života. Stvaranje je najviši čin davanja. Ono je otkrivanje, uživanje, potpunost. Naše područje kreativnosti ne mora biti nešto što bi nas trebalo baciti među zvijezde ili napraviti poznatima. Nema potrebe za tim. Naše područje kreativnosti je ono nešto naše, u čemu smo dobri, što volimo. Nikada nije kasno za posegnuti u taj dio sebe u kojem kreativnost živi (i čeka našu suradnju).
Još malo dobre mjuze:
We take the pressure, and we throw away conventionality
We start believin' now that we can be who we are.
Post je objavljen 16.03.2010. u 12:57 sati.