Marketing
Slapovi Dubrave
Malo tko će od današnjih Splićana kako onih "od kolina" tako i onih od drugih manje atraktivnih dijelova koštano-mišićnog tkiva na prvi spomen Dubrave pomisliti na ovu mosorsku, smještenu visoko na južnim padinama Zlatne planine, dijelom zbog toga što je Dubrava jedan od narasprostranjenijih toponima u našim krajevima, a dijelom i zbog toga što je ova dolina hrastova oduvijek bila nekako "vanka ruke."
Do Dubrave vode dva puteljka, jedan preko Sitna Donjeg pa Gornjeg prema istoku, a drugi još uži i atraktivniji od Gata prema zapadu koji se spajaju usred dubravskog polja, plodne zaravni ispod surih mosorskih vrleti. Znatiželja nas je ovoga puta odvela stopama splitskog nadbiskupa Arnira koji je davne 1180. godine krenuo u "planinarenje" prema Dubravi nastojeći izgladiti česte sukobe koji su u to vrijeme nastajali između splitske i omiške komune.
Kod nas su sukobi vazda počinjali oko neke međe...
Došavši u klanac između krševitih gudura, Arnira su sačekali bijesni Dubrovci i zasuli ga kamenjem.
Prema narodnoj predaji, točno na mjestu na kojem je pao nesretni splitski nadbiskup, izbio je izvor žive vode i to ne obične, već naravno-čudotvorne vode koja liječi mnoge bolesti.
Danas se taj izvor nalazi točno pred oltarom crkvice posvećene Svetom Arniru. Na žalost, to vam ne mogu posvjedočiti slikama jer je crkvica bila zatvorena tako da mi morate vjerovati na riječ.
No, bez obzira na izvor čudotvorne vode, ovih se dana kroz klanac slijeva prava mala rijeka koja huči i stvara slapove.
Osim crkvice sv. Arnira, na području Dubrave nalazi se još nekoliko sakralnih objekata skromnih dimenzija, ali zaista lijepih i skladnih proporcija.
Tako se na vrhu brežuljka Gorice nalazi crkva sv. Luke izgrađena u 16. stoljeću u obliku križa nad čijim se sjecištem nalazi neobična kupola.
Volim ove poljičke crkvice, tako su minijaturne a opet imaju nešto posebno, nesvakidašnje, na prvi pogled teško dokučivo i pomalo tajnovito...
Na zapadnom pročelju nalazi se zvonik s preslicom za tri zvona.
Trag aviona koji je upravo letio nebom iznad Mosora kao da je htio pokazati kako svi stremimo prema visinama, istina na razne načine, netko vertikalno, a netko bome i horizontalno...
Ispraćeni suncem i laganom burom koja je bridila po obrazima, ovoga smo puta samo pozdravili mosorske vrhove kao naše već stare znance.
Kako bi rekli TV-voditelji - vraćamo se uskoro!
Dolazi proljeće...
Kako je to dobar osjećaj!
Post je objavljen 16.03.2010. u 08:45 sati.