fotografija Korana Džaja
Moji koraci prema Tebi,
Poput dječiji su,
A ja i jesam opet dijete,
Dijete sam Tvoje ljubljeno
Kad bih mogao naslutiti
Što mi u budućnosti skrivaš
I koliko li ću se približiti Tebi,
O da li ću Ti biti samo malo bliže?
Duša moja hrli u zagrljaj Tvoj
U Tvojim rukama Oče, želi biti
Molim Te prati korak moj,
Molim Te koračajmo zajedno..
10.03.2010, Split, Z.Ć.
Ivani, koja je malo dijete Božje...
---------------------------------
Da, kao dječica ponovno s Gospodinom hodimo u ovaj svijet pun nerazumjevanja, neshvaćanja i nepoštivanja Njega. On nas krijepi i daje nam nadu u bolje sutra, vodi nas neznanim prostranstvima Svoje Volje i ima za nas savršen plan i traži od nas da se u njega uklopimo potpuno da bi nas na kraju našega života mogao uzeti odmah k Sebi i da u Njegovoj Savršenosti mi prebivamo...
Tko zna što li On tamo za nas krije? Tračak toga nam daje već sada na Zemlji, mami nas Svojom Vječnom ljubavi, šapće nam: "Vječnom Ljubavlju ljubim te!" Ljubi i onoga mladića što je ga otpustio iz svoga života i odbio Njegovo spasenje, Njegov križ i svu Njegovu ljubav na križu, a tek mu je 17 godina. Nije ga upoznao, nije. Nije primijetio Njegov zov, nije čuo Njegove Riječi, kao da ga je odbacio, a tek mu 17 godina.. Što li si samo odbacio dragi dječače, da li znaš, o da li znaš? Veličat će ovaj svijet svoju pobijedu nad tvojim Bogom i hvalit će te svi poput tebe.. ali kad ostaneš sam na dnu, tko će te onda čuti?
Tko li samo ova današnja djeca? Izgubljena, kao da su iz crtića ispali, svi kao zombiji, beživotni, agresivni, nezainterisirani, bez ikakvog osjećaja za ljudsko i Božje ... A što li njihovi roditelji čine? O zar ne primjećuju svoga 16-godišnjaka mrtvog pijanog ili ukljukanog nekakvim tabletama, nečim još gorim? Što se ovo događa? Strah me za sve...
Post je objavljen 15.03.2010. u 13:07 sati.