Marketing
Otišla je baba Maša - PREMA OCU
Pisala sam sinoć uru vrimena post o babi Maši...
ali nisam objavila zbog problema na internetu....
a sinošnji tekst nemam...
Što reći?
Ponovit ću nešto što sam rekla večeras gledajući kratku snimku o ocu i sinu
snimku koja je nagrađena za najbolji kratki film...
Možda sam upravo zbog te snimke bila strpljivija prema babi Maši
u zadnjim urama njenog života, jer ona bi znala više puta postaviti jedno te isto pitanje...
Čudno je to da i kad netko ima 100 godina ne možeš se olako naviknut na to da mora umrit...
I čudno je to da netko i sa 100 godina može umrit - iznenada...
a tako je nekako umrla naša baba Maša...
u 100.oj - iznenada...
Tribala je ić spavat. Sila na krevet, naslonila se i - umjesto da zaspe snom iz kojeg će se opet u tom istom krevetu probudit ona je zapala onim drugim snom...
iz kojeg će se probudit na dan uskrsnuća mrtvih...
A do tada...
do tada ćemo molit za nju i ona za nas...
....
Ono veče prije njene smrti sam joj pročitala jedan mali djelić iz knjige PREMA OCU...
nešto o tome kako nam se čini da nema koristi od nkih naših djela, ali nije istina jer Bog zna da ima...
Malo sam s babom komentirala...
slušajuć je ksnije kako šapćući moli:
Gospe moja, prosti grije moje!
Gospe moja, prosti grije moje!
I tila sam joj reć da nije Gospa ta koja prašta grije, al šta ću je pometat u njenom činu pokajanja...
I drago mi je da je nisam pometala... jer ko se Gospi utječe - utječe se Majci koja ne može ne pomoć onom tko za pomoć pita. Jednostavno ne može. Jer ona je Majka. Pa ako ona i ne prašta grije - učinit će što može -
pitat će Sina da joj oprosti grije...
A ono zadnje njeno večer sam je slikala tetkinim mobitelom (pa slika nemam) nastojeći više puta uhvatiti 'dobru sliku' no komentirala sam kako nikako da mi ispadne dobro jer je
'Bože prosti ko mrtvac!' ... Nikako mi nije išlo u glavu zašto tako ispada slika jer baba ne izgleda tako nekako 'mrtvo'...
a ni ne sluteći da će stvarno za par sati biti među mrtvima...
Ni ne sluteći da će moj sljedeći susret s njom biti u mrtvačnici -
s poljupcem u mrtvo lice ladno ko najhladniji led...
a još neki dan... kad sam ono otišla do sela, ... još neki dan sam joj se prišuljala do fotelje di je kunjala uz stari šporet i poljubila je u topli obraz
i razvukla njeno lice u osmijeh:
- A nu dušee! ...
I sad bi da mogu, i sad bi se prišuljala u nebo...
(tamo di se mala dica lako ušuljaju... jer su mali...)
da je poljubin, da joj kažen da mi oprosti za vrime kad sam bila nesrpljiva s njom i osorna,
i da se moli... da budem dobra...
Ali mogu se uvik prišuljat u molitvi...
Gospi reći da je umisto mene zagrli, i da je umisto mene poljubi...
i da je Ona otprati korak po korak - k Ocu ..
od kojeg je došla na ovaj svit
prije nekih ... 100 godina...
Draga Gospe
pomozi joj u drugom porođaju
- za nebo...
da iz muke rađanja na NOVI VJEČNI ŽIVOT
Ugleda lice Tebe - Njene Majke
i lice Oca Nebeskog...
Post je objavljen 14.03.2010. u 21:16 sati.