Marketing
U element(al)u
12.3.2010.
Zadnje dvije godine, Garaža HRT-a, Knin-caffe bar A3, Zagreb-Boogaloo, Sisak-caffe bar Default, Dubrovnik-klub Orlando, Zagreb-Močvara. Sve su to mjesta na kojima sam zadnje dvije godine pratila nastup grupe Elemental:Mirela Priselac-Remi, Luka Tralić-Shot, Ivan Vodopijec, Davor Zanoški, Nataša Tonković, Erol Zejnilović, Konrad Lovrenčić Koni, hehe, imena nisam skinula s Wikipedije. Nisam upoznata u koliko slučajeva znam nabrojati sve članove nekog benda, što domaćeg, što stranog, e pa Elemental znam nabrojati u svako doba....
Jučerašnji koncert u Močvari, dakle 12.3., bio je genijalan, ma kao i svi dosada na kojima sam bila. Svaki na svoj način poseban i da moram birati najdraži, najbolji, teško bih se odlučila, zapravno nemoguće. Stoga sam i odlučila napisati koju riječ o tome iako sam premorena. Upravo se vratila iz Zagreba, no želim zadržati taj osjećaj, želim zapisano čitati i za 10 godina i sjetiti se kako je bilo dobro...
Ako itko ima energije onda to Elemental ima, ako je itko može prenjeti na druge onda su to oni. Svaki kraj nastupa bih dočekala kao da sam pretrčala 10km, svaki put bih rekla:“Hoćemo još!!!“, iako ni sama više nisam imala snage za još. Hipnoza, shvatila sam da mi je svaki koncert čista hipnoza. Jedno vrijeme sam tu s bendom, znam riječi, derem se koliko mogu, onda odlutam, vidim reflektore, ne znam gdje se nalazim. Da, to mi čine elementalovci. I neka kažu oni koji ih ne vole kako samo nešto nabrajaju, kukaju ili što ja znam što, no ljudi moji tekstovi njihovih pjesama za mene imaju posebno značenje, poseban motiv, jednostavno uživam slučajući Elemental i tko to nije doživio ni za kakav bend, ni za kakvog pjevača onda vjerojatno propušta nešto, neka sami otkriju što. Jer zaista je posebno kad vi učinite sve da biste došli na neki koncert, proveli 2 sata čiste hipnoze, iako ste već došli sa žuljevima na nogama i onda izvučete iz sebe ono najviše i skačete kao malo dijete od sreće, zaboravite na žuljeve sve dok se ujutro ne probudite...
I ono što volim, nalaženje s ekipom koja sluša Elemental kao i ja. Ne mogu reći da smo isti, razni su profili ljudi koji ih slušaju i pravo je čudo kako se okupimo i zajedno popijemo koju, odavno smo rekli:“Elemental connecting people!“ Upoznali smo se preko njihovog foruma, zatim malo preko fejsa, a sad već žicamo jedni druge za spavanje kad je red na koncert. Iznenadila sam se sinoć kad je poznanica iz Knina zovnula i rekla da joj ekipa otkazala koncert i može li nam se pridružiti. Mislim, upravo smo tu bili jer rijetko tko od naših prijatelja sluša isto što i mi sami i ići na koncert s ljudima koji slušaju iste stvari je genijalno, atmosfera sigurno bolja nego kad idete s nekim bližim, a taj stoji ukoćeno i jedva čeka kraj koncerta. Ovako smo svi tu skupa i jednako se veselimo i uživamo, definitivno- Elemental connecting people!
A lijepo je bilo vidjeti i ljude koji isto tako kao i ja slušaju jedan drugi profil izvođača, totalno drugačiji, ali isto slušaju Elemental i sad ste opet tu i vi i oni. Drago mi je bilo vidjeti ljude s kojima sam se jednako tako okupljala prije nekoliko godina. A ono što sam od njih čula vjerojatno nikad neću čuti od nekih bližih ljudi što zapravo na jedan način boli, ali onda vam je drago što ipak netko primjecuje ono što volite i za to vam da pohvalu koja tako lijepo zvuci da ne znate kako biste se zahvalili, a dobili ste toplu riječ, nešto najbolje što vam netko može reći i zbog toga se zahvaljujem tim osobama, možda ni ne znaju koliko su me usrecile svojim komentarom, savjetom, hvala...Sjetite se kako ste kod drugog izvođača sjedili i divili se nečijem glasu, a sada ste tu na Elementalu izvukli i zadnju kaloriju koju ste tog dana u sebe unjeli i nije vas briga je li netko falšao ili zaboravio tekst, tu ste da se zabavite i zaboravite na sve drugo. Upravo je to ono što sam svaki put osjetila na nastupu elementalovaca, sve dok ne čujete socijalno angažirane tekstove i shvatite da totalno opisuju našu stvarnost i onda opet znate zašto ste tu i da ipak ne možete zaboraviti ono što vas ceka sljedeci dan, sljedecu godinu.
I ono što me veseli, klubska atmosfera je prva liga, ljudi napokon znaju tekstove, polagano se stvara sindrom Miše Kovača (hehe), Shot ili Remi zapocmu, a ljudi nastave, ruke u zrak, refreni se pjevaju bez problema i sudjelovanje publike u koncertu pridonosi još jednoj posebnosti njihova nastupa. Cjelokupno gledajuci možda cete reci da nisam objektivna, ali što ce mi objektivnost kad znam da u necemu uživam i ne treba mi netko tko je spreman u svakom trenutku pametovati, tražiti dlaku u jajetu, relax...
I zbilja, ima nas sad već dosta koji dolazimo kad god možemo na koncert, pa je tako jučer bilo ljudi iz Sarajeva, Banja Luke, Njemačke, dobar glas daleko se čuje, ma nek se čuje na Balkanu, dosta je bilo podjela, definitivno- Elemental connecting people;).
I da, svaki put čujemo zahvalu članova benda na dolasku, e pa sve dok oni budu svirali mi ćemo dolaziti. Imam jednu molitvu-samo neka potraje...
Post je objavljen 14.03.2010. u 00:05 sati.