Znaš, pomislim ponekad baš na nas,
na nježna jutra i neprospavane noći,
na sve razdvojene dane i započete šetnje...
prisjećam se one krošnje stare jabuke,
onih, nimalo opterećenih, dana..
sjećam se tebe voljeni, neočekivani, čovječe...
tebe..voljeni..najgori...čovječe...
Post je objavljen 13.03.2010. u 22:25 sati.