Marketing
La Casa
Ovo je zadnja godina da svraćam radi ispita a sada radi diplomskog u Udinama, gdje sam studirao od 2004/2005. Pošto predosjećam da me uskoro neće biti tako često, imam potrebu da pišem o kući gdje sam se osjećao kao doma. Sve je počelo kad sam otišao na kavi sa Rokom iz Izole na prvoj godini jer nam se nije dalo slušati latinski. Odmah smo pronašli zajednički jezik i od toga dana smo cimeri i prijatelji. Gledao sam u ovih godina kako ljudi dolaze i dolaze iz ove kuće a svi su mi prijatelji i ova kuća predstavlja meni najbitnije mjesto u gradu pa sam odlučio da ću ju ovjekovječit.
Vrt u kojem po ljeti roštiljamo i organiziramo fešte.
Gore je terasa neka moje sebe..
Alviseova vespa
Iako ima dva ulaza, navikli smo se koristiti ulazit kroz vrt i vrata od kuhinje.
Kaže Kata da bi njena nona rekla da su se rožice opizdile.
Donje kupatilo..
Prije je ovo bio dnevni boravak ali je bio sav mračan pa su pitali gazdaricu jer mogu otvoriti i koristiti sobu kao dnevnu a ovdje su instalirali peć na pelet.
Dnevni boravak..
Oni papirići na štoku su svi naši likovi iz igre gdje moraš pogoditi koji si predmet ili lik koji ti je napisan na papiriću zaljepljenom za čelo.
Poster na stepenicama za gornji kat.
Poster sikstinske kapele na stubištu.
Ulazu u Rokovu I Cameranovu sobu.
Ovo je nekad bio moj kutak sobe.
Cameranu su prijatelji izradili poster pun njegovih fotki pa ih ovaj drži iznad kreveta.
Katina soba.
Fora mi je ovako voajerski gledati u tuđim sobama i otkrivati po predmetima kojis e nalaze u njima čime se vlasnici vole baviti.. Kata studira konzervaciju kulturne baštine, jako vrijedna cura.
Alvisetova soba. Alvise i Cameran se poznaju od malena, žive u pregrađu Mestre (spavaonica Venecije) i oboje studiraju inženjerstvo. Alvise je jako dobar prijatelj (otišli smo za ovu Novu u Sarajevo koju mu se veoma svidio) i ne želi biti inženjer već gitarist u rock sastavu, nada se da će jednom završiti u Engleskoj.
Philippe je belgijanac i radi u Udinam već devet godina kao vrtlar, upisan je na nekom francuskom fakultetu i korak je do diplome. Ovo su njegovi ljubimci, uvijek strašljiva Iša i Saspio koji bi prodao dušu samo da ga pomaziš.
Gornje kupatilo.
Pošto Cameran slavi rođendan i uvelike je pala noć odoh i ja dole da se pridružim fešti.
Ovo je prvenstveno post za mene kako nebi nikad zaboravio tu kuću u kojoj sam upoznao zanimljive ličnosti i hvala kojima mi učmalost grada i sredine nije toliko zasmetala. U ovoj kući su se radile fešte koje svi pamte (ali neću pamtiti mjesto samo po feštama) i drago mi je da sam bio i ja dio te priče. U slast!
ps. nadam se da će moja sestra sljedeće godine kad ode studirat upast u tu kuću pa da ne izgubim poveznice sa njom.
Post je objavljen 13.03.2010. u 18:34 sati.