Da vam šapnem nešto u povjerenju…. Prije neki dan san mislila pristat sa ovim piskaranjem i slaganjem sličica. Valjda utjecaj kiše, sniga, i koječega drugog.
I onda jutros……….
Otvaram oči i konačno kroz grilje viri sunce. Bocka u oči, zove. Aj, diži se.
Ne triba me dva puta zvat.
Hop, skok iz postelje. Klik na botunić, trk u kupatilo. Skuvat kavu, privrtit mailove, bacit oko na blog i put grada.
Subota je. Gužva je priko mosta.
Sasvim uobičajena slika jer se na sve strane kopa, raskapa, krpi, buža.
Stojin na balkonu i sinjan grupu turista.
Riva okupana suncem.
Na rivi ranojutarnji penzički đir.
I on je doša uhvatit sunčane zrake. Sve mi se čini da misli koja je ovo i šta ona oče!
Na Pijaci jutarnja čakula.
On slikaje Bana Berislavića a ja njega!
Šareni baloni su okitili gole grane kestena.
Počinje šušur na pijaci.
Novo parkiralište.
Samo kratko pojašnjenje. Ovo je inače privremena cesta, zaobilaznica, kojom privremeno prolazi sav promet iz pravca Šibenika a koja nekima uporno služi kao parkiralište. Jer neki jednostavno moraju u dućan uč s autom. Puno puta se tako dogodilo da autobusi jednostavno ne mogu proć i ostanu zaglavljeni.
Brodice u Foši.
I pomalo doma spremat ručak.
Post je objavljen 13.03.2010. u 14:02 sati.