Pišem ovo u još jednom (vjerojatno uzaludnom) pokušaju da dočaram kakav izbor biseksualne osobe imaju i (vjerojatno još uzaludnijem) da pokušam predvidjeti svoju budućnost.
U Hrvatskoj (ili nekoj sličnoj zemlji) rodi se ženska osoba. Odrasta uz više ili manje izrečenu, ali svakako sveprisutnu spoznaju da roditelji i rodbina, više ili manje tradicionalni, više ili manje očekuju od nje da se jednog prikladnog dana uda i rodi djecu. Razvija razne naklonosti prema raznim isto-, blisko- i ne-tako-blisko-godišnjacima oba spola. Čita i sluša o zaljubljenosti i erotskoj ljubavi prema pripadnicima suprotnog spola, ali misli da se – možda – ne može zaljubiti, jer isto osjeća bez obzira na spol. Onda se zaljubljuje u mladića, a vrlo brzo shvaća da je i ono što osjeća prema najdražoj prijateljici isto: zaljubljenost. Pokušava to ignorirati, zanijekati pred samom sobom i osobito pred drugima. Osamljena je, uplašena, izgubljena, bez samopouzdanja i povjerenja i u koga. Onda ipak pronalazi nekog kome može vjerovati. Onda doživljava nešto zbog čega počinje prihvaćati i voljeti i taj dio sebe. Upušta se u taj svijet, istražuje, eksperimentira, pokušava biti mlada i živjeti, voljeti, traži svoju sreću, na obje "strane". Nakon puno vremena, upoznaje osobu koja joj znači neusporedivo više nego svi drugi, s kojom se osjeća nenadmašno kompatibilnom na svaki bitan način, s kojom poželi provesti život, shvaćajući da će im skupa biti sve u svemu znatno bolje nego svakom samom, i koja joj te osjećaje jednako uzvraća, i od koje je ne dijele nikakve nepremostive prostorne, kulturološke, karakterne, prioritetne, dobne ili druge prepreke...
a) Ta osoba je muškarac. Svi sretni, obitelj i rodbina odobrava da se "napokon odlučila skrasiti", veliko vjenčanje, ubrzo kućica u cvijeću, dvoje djece i tri mačke ili koja im god varijanta odgovara. Naravno, zaljubljuje se ona i kasnije, u veći broj drugih, ali ne upušta se u avanture jer ne želi ugroziti sreću koju ima. Njena prošlost, njena "tajna" ostaje duboko zakopana i svi ju doživljavaju kao uzornu suprugu i majku, nitko ne bi ni pomislio da je biseksualna... ali, dakako, ona time, živeći monogamnim heteroseksualnim životom, nije promijenila svoju seksualnu orijentaciju: u gluho doba noći, kad djeca već odavno spavaju a muž nakon seksa zadovoljan zaspi, zašto bi itko trebao znati u kakve sve snove ona tone?
b) Ta osoba je žena. I što sad?! ... Razočaranje, negativna reakcija okoline, strah, izoliranost? Čak i ako svi čije joj je mišljenje bitno prihvate, kako se sama pomiriti makar s činjenicom da s osobom svoga života neće moći imati djecu i da njihovo zajedništvo neće biti legalno priznato? Da odbaci tako dobru osobu, pobjegne i traži dalje? Ne želi dočekati starost sama, a vrijeme leti...
Post je objavljen 12.03.2010. u 18:11 sati.