Mili moji metroseksualci i žene kratkog repa,
u insajderskim krugovima i među njihovim zastorima i žaluzinama sakrivenim znatiželjnim susjedima (koji nedovoljno pažnje posvećuju fenomenu kontralihta, usput rečeno) već dugo traje polemika o bontonskim obvezama prema bližnjima naših ljubavnika ili ljubavnica.
Iako djeluje paušalno jasno i bez potrebe za partikularnijom artikulacijom (citat Ćiro Blažević), u ova krizna vremena tema makar u natruhama zaslužuje razdjevičenje urbi et blogi.
Jer, nije li se i vama, mili metroseksualče, desilo da ranim jutrom vidite susjeda, kako osobnom kartom očajnički grebe led sa vjetrobrana, i niste li mu pomogli i obilato poštrcali svoj odleđivač stakala istom nesebičnošću, kojom ste prekjučer dijelom sebe poštrcali njegovu mlađahnu suprugicu po netom preplaćenoj novoj frizurici?
Zar niste i vi došli u situaciju, okotrepno u pola pokreta zastati nad pozivom za Fejs – prijateljstvo baš od supruga vaše povremene ljubavnice?
Niste li i sami u predbožićno (ne daj Bože preduskršnje) vrijeme promišljali, da li i kako u samozatajnosti bivšeg švalera sročiti neutralnu obiteljsku čestitku supruzi i majci, s kojom biste se nalazili srijedom popodne, u memljivom motelu „Spačva“, recimo?
Eto vidite, mili moji, nije vrag samo u Vatikanu, kako sugeriraju recentne naslovnice, nego među nama. U nama, i u detalju!
(Vidjeti i pod „Đavo u tijelu”, Raymond Radiguet; ekranizacija sa Maruschkom Detmers).
Iako i prefiks i sufiks riječi možda sugeriraju suprotno, vrag u ovom slučaju nije samo karnalan! Ne, mili moji! Sazdan je od sitnih sumnji, od dašaka pitanja i treptaja nedoumica, koje sam bonton nedovoljno artikulirano pojašnjava, ostavljajući nas tako poput gusaka u magli u bespućima povijesne zbiljnosti predziđa sodome i gomore; ništa manje!
Zaista – je li licemjerno i odvratno, ili pak kulturno i kršćanski, ponuditi supruga vaše ljubavnice u njihovoj kuhinji netom skuhanom postkoitalnom kavicom, nakon što je on upravo (u patetičnom pokušaju) došao nedovoljno ranije sa puta?
Možemo li se upuštati u dobrosusjedske odnose sa roditeljima ljubavnika, mile moje netom obrijane sugrađanke, i njegovu na-mamu-ličeću-djecu altruistički podučavati matematiku, znajući da sa Njim ekstatično činite sve ono, što u vlastita četiri brakozida s gnušanjem odbijate, očiju širom zatvorenih?
Nije mi namjera, svoj tematski laicizam precijeniti, niti nuditi ishitreno obznanjenom patinom osobnog iskustva oplemenjene konkretne odgovore na ova i slična pitanja.
Ali želim vas, mila subraćo - i susestre, dapače - izbrijanih prsa, ukazati na zakutke i dvojbe, iz kojih vraga istjerati valja na čistac tamjanom, prosvjetljenjem, pa i češnjakom (po potrebi). Jer ako se zalažemo za ravnopravnost, za univerzalnost prava, obaveza i normi kršćanskog Okcidenta, regule ne smiju zaobilaziti nikoga.
Utoliko, osobno smatram, koitus ne zamjenjuje niti dnevnopolitičku besjedu, niti blagoglagoljivo rukovanje sa supružnikom. Tuđim. Reda mora biti; kunilingus ne lišava poštivanja običaja čestitanja blagdana.
Ma koliko šutili o tome.
P.S.
Još nešto konkretno:
Godinama korištenja izvitoperenu tavu ne morate baciti. Ez si(iii)n on tivi, preokrenite ju na čvrstoj podlozi, preko dna položite presavijenu kuhinjsku krpu i sa dva do tri umjerena udarca bata za tučenje mesa izravnajte dno. I tava k’o nova!
Cu privire la riscurile şi efectele secundare adresaţi-vă medicului dumneavoastră sau farmacistului.
Oliti - o rizicima i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.
Post je objavljen 12.03.2010. u 10:21 sati.