Samostalan u samovanju.
Naizgled sam dobro.
Zaklanjam svjetlost umom.
Pjeskarim iluzije, da sjećam se!
Potreba za tišinom je jača.
Pa izgovaram kratke parole.
Ne tražim suosjećanje,
Ja, vlastelin predsoblja pakla.
Proljevam pjenušava vina,
Utapam tugu u keksima suhim.
Zapravo gladujem i žeđam.
Još uvijek, sve je ljutski.
Prodoran odavno više nisam,
Razborit još i manje.
Kidam mape izgubljenog blaga,
Svakog četvrtka u sedam!
Nemam se više gdje iskazati,
Potreba je progutana,
Razlila se kao jutranja rosa,
Isklizla kroz prste.....
Post je objavljen 13.03.2010. u 09:06 sati.