„Boravak od nekoliko dana kod braće sv. Ivana ostao mi je u lijepom sjećanju. Zajednica je jedna od novijih, osnovanih unazad nekoliko desetljeća, no naslanja se na staru kršćansku monašku tradiciju. Zajednica još uvijek ima snagu i oduševljenje početaka. Braća i sestre sv. Ivana imaju obilježja zdrave katoličke duhovnosti, bez pretjerivanja i krajnosti. Nisu niti konzervativistički, ni liberalistički, a ni karizmatski obojeni, jednostavno duhovnost im je jedna zdrava katolička duhovnost, utemeljena na učenju i tradiciji Crkve.
Premda u svojim zajednicama njeguju šutnju te monaški način molitve i liturgije, to nipošto ne znači da su na neki način zatvoreni ili daleko od ljudi u čijim sredinama žive, mole i rade. Dapače, iz godine u godinu razvijaju i održavaju brojne pastoralne aktivnosti za mlade, obitelji te prijatelje i svjetovne oblate zajednice. Kampovi za mlade, obiteljski vikendi, hodočašća, festivali duhovne glazbe i slično, samo su dio toga.
Preko tih brojnih pastoralnih aktivnosti mnogi su ljudi svih dobi povezani s njihovim zajednicama. Neki programi za mlade imaju i međunarodni karakter, pa se tu susreću mladi iz različitih europskih zemalja.
To je ono vanjsko, vidljivije, što braća i sestre sv. Ivana iz svoje šutnje i molitve donose ljudima oko sebe, ali ima još nešto jako vrijedno, što nije tako vidljivo. Naime, duh gostoprimstva, po uzoru na staru monašku gostoljubivost, koji omogućuje mnogim ljudima da na nekoliko dana dođu živjeti u njihove samostane, s njima moliti i dijeliti svakodnevicu. Sve je to na mene ostavilo snažan dojam da se radi o jednoj zdravoj katoličkoj redovničkoj zajednici koja obogaćuje život Crkve.“ (S.S.)
Post je objavljen 11.03.2010. u 15:15 sati.