InterCity liga na BBO počela je u novom izdanju. Sinoć smo odigrali neriješeno prvi meč protiv Skopja. Meč sa košarkaškim rezultatom u kojem se bord bez pogreške na oba stola tražio svijećom. Namjestite se na omiljeno mjesto, uzmete čaj ili što već volite, laganu muziku i isključite se iz svijeta. Koncentracija na vrhuncu i najbolji bridž.
Možeš misliti.
Termin igranja u 21 poklapa se sa odlaskom djece na spavanje. Najdraža me imperativno moli da se igram sa djecom do 20 i 50. Onda starija želi gledati crtić na jubito. Počeli smo meč nakon što sam malu izbacio iz sobe što nije prošlo bez rasprave i suza. Igram prvi bord - pravi trenutak da mi draga dođe reći što misli o igranju bridža i meni općenito. Nakon kraće argumentirane rasprave o karakternim odlikama oboje supružnika koja je trajala do sredine trećeg borda (rekao bi što smo igrali ali stvarno se ne sjećam. Morao sam poći na BBO arhivu da vidim prvih nekoliko bordova.) povukla se sa bojnog polja i igrala sa klinkama. Šesti bord je bio kritičan, mlađa se usrala. Najdraža odlazi promijeniti pelene a zato vrijeme starija ulazi u sobu, procjenjuje odnos snaga i kreće u akciju. Za to vrijeme imate u ruci Qxx-Q109-x-KQJxxx i atakirate protiv 3 karo nakon što ste prelicitirali tref a partner je licitirao herc. Dijete za to vrijeme vadi kutiju sa kemijskim olovkama sa police, gracioznim pokretom otvara kutiju i prosipa sadržinu po kablovima po podu. Zatim uzima olovku u usta dok nogom (što zna da ne smije) pali gasi prekidač na produžnom kabelu. Atakirao sam 10 herc. Nakon što se najdraža vratila tokom osmog borda ispraznio sam sobu i zalupio vrata.
Tada je meč krenuo čudnim tokom - ipak nekoliko push bordova. Do najdražeg - kad sam zaboravio da igramo Lebensohl. Nakon partnerovog 2NT kojeg sam pasirao protivnik je prelicitirao i ja sam šupio za 730. Eksplodirao sam kao Pajo Patak.
Sad starija ide spavat. Mlađa plače dok Iva oblači stariju. Ustajem o stola uzimam mlađu (tri i po mjeseca) i ona se - umirila. Sviđa joj se zelena BBO podloga. Sa njom na koljenu igram jedanaesti i dvanaesti bord. Onda dolazi najdraža, uzima bord tj. dijete i sjeda pored mene i oboje zaspu. Tišina. Osjećam da je nešto u zraku.
Doma više ne igram, blažen klub. Sljedeći meč uzet ću laptop ispod ruke i otići na neki WiFi spot sat vremena prije, namjestiti se, naručiti čaj i uz laganu muziku isključiti se iz svijeta. Molim Vas neka mi netko objasni što vrijedi igrati od kuće na BBO-u.
Post je objavljen 11.03.2010. u 11:10 sati.