U mom komšiluku živjela je žena koje su se svi pomalo bojali.Svi su mislili da ona može čuda da pravi.Niko nije smio ni u šali da se nešto zakači s njom ,osim druge žene koja je bila istog kova kao i ona.Često su ljudi bili svjedoci njihovih svađa i smicalica.
Ispričati ću vam samo jednu dogodovštinu iz tog vremena.Jedan dan dok se skupi cijeli komšiluk oko vatre dok se pravio bestilj .Dvije rivalke su počele da se svađaju koja ima više moći.....na kraju neko reće, pa možemo li mi da vidim šta od toga....Svi su se pomalo boljali ,ali su i htjeli da vide...jedna od tih žena reče :"E dajte mi kanap i za tren ću napuniti vaše čaše mlijekom".Neko joj dade kanap ,a ona poče nešto da govori i za kratko vrijeme mlijeko poče da teče u čaše.Druga to nije smatrala ništa važno, pa reče da to zna skoro svako.
Sad će ona, kako reče ,dignuti iz postelje čovjeka od žene da dođe tu među njih ,da neće biti svjestan nićega,samo da kažu ljudi kojega čovjeka hoće.
Tako jedan čovjek kao od zezanja reče ime svog prijatelja ,koji je bio udaljen neka dva km od njh.Žena ode u baruštinu u blizini i donese tri žabe,poće nešto da govori i izgovori ime čovjeka, a žabu baci u vatru,tako tri puta.Nije prošlo ni čitavih pola sata čovjek je bio tu.Sjeo pokraj vatre kao bez duše.
Neko prestrašen, nekome smiješno ,upitaše čovjeka šta on tu radi?On kao da se probudi, pa reče :;"Ma ne znam ljudi ni kako dođoh, a ni zašto,samo znam da nisam došao da bih crko".
Od te noći ljudi su se još više ustručavali tih žena i za svako zlo su njih optuživali, bile krive ili ne.....
Bože sačuvaj nas takvih osoba...
Vidi još na blogu o narodnom vjerovanju
Post je objavljen 11.03.2010. u 10:02 sati.