Marketing
Winter story (15)
Umjesto posvete
Valovima lutala, šumom se krila
Priviđala se na emajlu sebi
Rastanak bih, možda, hrabro primila
Ali susret, bojim se, ne bih.
(Ana Ahmatova)
šešir moj, nahero, photo by rU
Zimska priča (15)
Nakon što se baterija napunila, Rose uključi mobitel.
U mislima te ljubim ...
Pročitavši Silvestrovu poruku, vidjela je da je od njezina slanja prošlo nekoliko sati i zamislila pošiljatelja kako čeka odgovor.
Eh, Silvestre, opet te ostavih na čekanju ... pomisli i prisjeti se kako se Silvestar jednom našalio, na svoj račun: Proveo sam na Tvome pragu jedno desetljeće, a onda sam pet godina bio u 'predsoblju' ...
Da, načekao si se ... pomisli Rose.
Načekao si se, moj Silvestre, iako tvrdiš da je bilo čekanja vrijedno ...
Rose je znala da je Silvestru čekanje od ovog proljeća do ove jeseni teže 'palo' od onog prvog, desetljetnog čekanja. Oprosti ... prošaptala je ... no morala sam biti potpuno sigurna, sigurna u sebe ... prije no što sam ti mogla reći - dođi ...
...
A Silvestar je te jeseni dojurio poput vjetra, čim je primio Roseinu poruku: Dođi ...
(kraj priče slijedi)
>
za one koji ne prate priču: Trenutci jednog dana
Voljeti znači usuditi se!
(autor nepoznat)
update, 22:41; padaaaa kao da ne misli nikad prestati
photo by rU
Post je objavljen 10.03.2010. u 10:02 sati.