Danas je baš lijep dan bio. Bio sam na sudu, prekršajnom sudu na raspravi vezanoj uz prometni prekršaj koji sam napravio. Vozačka je ostala u džepu. A baš sam bio nervozan na putu tamo, prije nekih godinu dana sam napisao žalbu, prigovor i danas me pozvalo na očitovanje. Prekršaj sam vjerojatno napravio jer da nisam, ne bih bio ni zaustavljen, ali tog jutra se stvarno ne sjećam kako je bilo. Znam da sam prošao križanje i da se iza mene pojavilo policijsko vozilo s rotacijom. Stao sam, a policajac me pitao da li znam zašto me zaustavio, rekao sam da ne znam, a on izvadio alko test. U sedam i petnaest ujutro. Sva sreća da nisam nigdje bio prethodne večeri. Pitao me onda zašto sam požurio kroz semafor, a ja sam pokušao objasniti da sam maloprije razgovarao sa vozačem kamiona koji vozi velike trupce, za koji sam morao tražiti posebnu dozvolu od Hrvatskih cesta, kojoj je bio zadnji dan i morali smo izvesti svu građu iz šume koja je ostala i da mi je ovaj rekao da kiša pada i da ne zna kako ćemo to napraviti. Bio sam poprilično iznerviran i jako mi se žurilo i zato sam proletio kroz semafor. Policajac je rekao da je bilo crveno, a ja pojma nemam da li je bilo crveno, žuto ili zeleno. Kako god kazna je stigla, žalio sam se i danas bio na raspravi. Svakakve informacije traže tamo na sudu od čovjeka, kako se zoveš, gdje stanuješ, čega si vlasnik, kolika imaš primanja i tako svašta, ne znam uopće što će im to. U tom razmišljanju me prekinuo sudac s čitanjem policijskog izvješća, a onda me pitao kako se to dogodilo. Rekao sam da sam već dugo godina vozač i da neke stvari radim gotovo automatski, kad je crveno stanem, kad je zeleno krenem, kad je žuto, ovisno o brzini stanem ili prođem i da se nekada jednostavno ne možeš sjetiti radnje koju si tako automatski napravio. Kao kad stavljaš ključeve u džep, o tome uopće ne razmišljaš i tu radnju gotovo da i ne primjećuješ. Tako je i meni bilo tog jutra i rekao sam sudu da mogu samo pokušati objasniti okolnosti na koje sam bio koncentriran tog jutra, te koliko mi auto u poslu puno znači. Imao sam sreće i presuda je takva da neću dobiti kaznene bodove, nego novčanu kaznu. Nije mi ni to baš milo, ali puno je bolje od oduzimanja vozačke, a stvarno ne znam što bih rekao direktoru da sam opet ostao bez vozačke. Zanimljivo, daktilografkinja na sudu mi je rekla da ljudi obično žele izbjeći plaćanje. Uglavnom, zadovoljan s presudom, počastio sam se sa finim sendvičem sat i pol prije ručka.
Za ručak su bili špageti, s umakom od purećeg mesa. Ne daju mi kod kuće više normalno jesti.
Bio sam na sistematskom prije dva tjedna i imam izrazito povišene masnoće u krvi, pa sad svakako moram paziti što jedem. Evo, to je ukratko za drugu natuknicu od nedjelje.
Prva, što je ljenjivac, eh... Ljenjivci (Folivora) su vrlo stari podred krezubica (Pilosa) a srodni su s mravojedima i pasancima. Poznato je šest recentnih vrsta koje se dijele na dvije porodice, dvoprstih (Megalonychidae) i troprstih ljenivaca (Bradypodidae). Pored recentnih, postojao je još i cijeli niz vrsta golemih ljenjivaca koji su izumrli. Ljenivci nastanjuju isključivo krošnje stabala tropskih kišnih šuma Srednje Amerike i područja Amazonije pa do južnih područja Brazila. Ovi koji su izumrli, izumrli su sigurno zato jer su kao i ja samo ležali i nisu radili ono što su rekli. Moram i ja počet raditi ono što sam rekao, opet sam počeo jesti više, iako je hrana koju jedem recimo, dijetalna. Moram reći da sam kroz veljaču uspio skinuti dva, dva i pol kilograma. Evo, to su prve dije natuknice od nedjelje, nastavit ću sutra, sad mi se više ne da, idem leći...i ovaj blog moram češće pisati.
Post je objavljen 09.03.2010. u 22:53 sati.