Marketing
Jugoschweine i vielen Dank Österreich!
Kao klinka išla sam često na hokej. Ujak je mene i Velikog vukao sa sobom.
Ej, nitko nije bio sretniji od mene. Imala sam kojih 8-9 godina.
Mi na današnjoj tribini F a “pravi” navijači nasuprot nas. Oni viču “Jesenice” ja sa njima “su prasice!!!”
Zajedno se deremo da sudija nema pišu a onaj ostatak su ipak oni završavali.
A čujte ipak sam ja bila malo pristojno dijete;)
Zajedno sa nama na tekme je išao i Medo. Žuti Medo u smeđim tregericama, svijetlo plavom kaputu i plavoj kapi sa visećim coflekom i izvezenim cvijetom od perlica – pravi navijački Medo sa mojom kapom ;) LOL
Medo je bio na mojim ramenima i sa svakim golom sam ga pokušala baciti u zrak što i nije bilo baš moguće jer je Medo meni bio preveliki.
Sjećam se kako su starci oko nas stalno vikali na mene “Sjedni mala! Prestani urlati!Daj makni tog vraga!” i kako su mi lupali Medu.
Ujo se onda znao na njih obrecnut jer ipak nije fer malu klinku ubijat u pojam dok navija.
Nisam imala pojma što se na ledu dešava ali Medveščak-Gortan ( u to vrijeme) je bio THE CLUB! Bio je nešto posebno za mene.
Godinama nisam išla na hokej. U biti ne znam kada smo prestali ići. Valjda nekak početkom rata. Ne sjećam se.
Veliki je kasnije ponovno počeo ići na hokej ali ne i ja.
Zadnjih nekoliko godina on je jedan od rijetkih koji je bio gotovo na svakoj tekmi, kada su se pravi navijači mogli nabrojat na prste jedne ruke, kada su u dvorani bili samo roditelji i hokej fanatici. Čak ni lijepše polovice hokejaša nisu dolazile.
On je bio. Ja nisam.
Išla sam par puta ali nisam mogla više zbog obveza.
Em su tekme počinjale ranije nego sada em u zadnjih 2,5 godine sam imala njemački u dane kada je bio hokej.
No ove godine se sve promijenilo.
Tekme su u “normalno” vrijeme, obveze su sve određene tekmama i ništa se ne planira u dane kada naši Medeki igraju doma.
Volim ići na tekme jer em što imamo super društvo s kojima idemo, em što je atmosfera potpuno drugačija, nema nasilja, nema bezobrazluka, na tekme dolaze cijele obitelji i svi dolaze zbog jedne stvari – zbog hokeja!
Istina je da ima puno ljudi koji dolaze na hokej jer je on sad” in” ali ajde bar je sve u nekoj zdravoj okolini.
Kada sam na tekmi to je jedan potpuno drugi svijet! Postajem totalno drugačija. Navijam, derem se, žifciram se, veselim se, a u zadnjoj tekmi koja je bila u Grazu koju sam gledala prek TV-a i suza je krenula!
U trenutku kad smo utakmicu koja je bila skoro pa promašeni slučaj sa 3:0 preokrenuli i pobjedili sa 3:4 suze su bile u očima i prvi put sam pustila suzu od veselja za neki sportski događaj.
Postala sam pravi emotivac što se hokeja tiče!
To je bilo kao da je netko moj pobjedio, kao da su svi oni moji i ja s njima proživljavam dobro i zlo.
Uopće nije važno što u cijelom klubu imamo svega par domaćih dečki, svi su oni naši, svi su oni naši Medeki.
I zaslužili su da ih se obožava i da je takva euforija u Zgb-u zbog njih!
Oni su vratili hokej opet u Zagreb, onaj pravi hokej, onaj koji je bio nekad u 80-ima.
I zato me je jako iznenadio događaj na baš toj zadnjoj tekmi u Grazu.
Iznenadili su me austrijski navijači.
Oni su dokazali da uspijeh boli one koji su poraženi.
Naime za sve one koji idu na hokej u Ledenu dvoranu znaju da je Ledena mjesto nulte toleracije prema nasilju i da svako sa oproštenjem sranje koje se može desiti u dvorani se ne tolerira i da će isto navijači srediti između sebe – izbacit će van huligana. I to mi je sasvim uredu. Nasilje nema mjesta na hokeju.
I kod nas kad god su došli strani navijači nikad se nisu osjećali onako kako su se naši navijači morali osjećat prošli tjedan u Grazu.
Na tekmu je došlo oko 350 naših navijača i zdušno navijali ko i uvijek. No usred tekem austrijski navijači su ih počeli gađati (nemam pojma s čime) i vikat im između ostalog jugoschweine!
Totalno nekorektno i totalno van hokejaškog navijačkog duha!!!!
Naši navijači se nisu dali smest i dalje su navijali kao da se ništa nije dogodilo. Austrijanci nisu prestajali sa pogrdama.
Pitam se kako bi se oni osjećali da smo to mi njima radili?
Pitam se da li su tamo bili navijači koji su dva dana ranije bili u Zagrebu na tekmi i koji su bili na istoj tribini dole kod leda iza gola odmah sa našim navijačima (dobra mjesta su još k tome dobili!) i kad su zajedno sa našima navijali i za naše i za svoje i kada su ih naši navijači vodili na pivu i zajdeno su se svi veselili i provodili?
Ako nisu bili pitam se zašto nisu takav korektan odnos naših navijača prema njihovima prenjeli u svojim medijima da se zna kako se trebaju pravi navijači ponašati.
I na tekmu na koju su došli dva dana kasnije mi smo ih dočekali najnormalnije, nitko im nije niti fućkao (ok jesmo igračima ali to je normalno;) niti smo ih gađali ili vrijeđali zbog tekme u Grazu.
Mi smo se ponjeli kako treba a oni su ispali prave seronje.
OK možda mi jesmo njima jugo-svinje, ok nema veze, oni su ispali neuki i bezobrazni.
I znam da poraz boli ali za to vam nisu krivi navijači suparničkog tima.
Mi smo iz te ali i iz tekme nakon izašli ne samo kao pobjednici na ledu nego i pobjednici u ponašanju.
Pokazali smo da se u Hrvatskoj zna navijati bez nasilja i sa ponosom i ljubavlju prema klubu.
Mi ćemo i dalje biti navijači a oni samo “navijači”.
I za to im mogu samo reči Vielen Dank Österreich!
Bis bald!
ZIG ZAG!
Post je objavljen 09.03.2010. u 16:07 sati.