Završeno je četvrto dubrovačko prvenstvo koje organizira bridž klub Dubrovnik. Zajedno sa Mercian Travel-om i okolnim klubovima pronašli smo formulu za lijep ali i održiv turnir. Sljedećih par dana možemo dvaput dnevno igrat male parske turnire u hotelu.
Turnir počiva na uigranoj grupi igrača i ne može dalje napredovati (organizacijski i u broju stolova). Upali smo u jednu vrstu kvake 22: ako sami organiziramo veću salu u nekom od hotela strana grupa neće doći pa nam sala nije potrebna, a ako nastavimo igrati sa njima imamo problem sa mjestom u sali.
Osim toga uvidio sam da Butler turnir u nedjelju ujutro nema veliku posjetu kad se igraju turniri tokom tjedna. Dubrovački igrači biraju kojim danom žele igrati dok mnogo igrača iz drugih gradova nedjelju ujutro (pogotovo ako je lijepo vrijeme) troše na razgledavanje grada ili mlaćenje kamenica u obližnjim restoranima.
Termin igranja turnira nije sretno pogođen: od četiri turnira imali smo jednom buru koja je blokirala aerodrom Čilipi i jedan snijeg u Lici tako da popunjenost ovisi o lokalnim igračima koji dolaze autom. Ovogodišnji skok broja igrača je zbog dolaska nekoliko parova iz Crne Gore. Imali smo ukupno prijavu 42 para od kojih su tri opravdano otkazala u zadnji tren pa sam limitiran brojem stolova u sali morao stopirati prijave domaćih igrača i zamoliti nekolicinu da ne igraju.
Lanjski turnir je pokazao da znamo sami sve napraviti: međutim za veći broj stolova potrebna mi je sudačka pomoć. Tko će raditi pored mene ako pređemo granicu od dvadeset stolova ? Kako nemamo drugog aktivnog lokalnog bridž suca brzo ćemo napuniti maksimum što jedan sudac pokrije. Sudac ovdje ne može biti netko tko će doći suditi jednom godišnje nego netko tko barem dvaput mjesečno bez problema odradi klupski turnir.
Mercian možda ne preživi sljedeću godinu: turistički operateri u doba interneta ne prolaze dobro. Saznao sam da vlasnik već neko vrijeme pokušava prodati firmu i zbog svojih godina (debele devedesete) i zbog pada prometa. Svi britanski igrači su bili oduševljeni turnirom i druženjem ali nikome od njih to nije bio razlog dolaska u Dubrovnik. Njihovi sadašnji predstavnici Liz i Ian Ross sa kojima smo radili tri od četiri turnira prelaze u drugu firmu tako da je pitanje tko će sljedeći put doći i kako će izgledati naša suradnja.
Sa druge strane članovi kluba traže da se turnir komercijalizira i da postane kao neki izvor financiranja rada kluba. BK Dubrovnik je od gradskog saveza športova prestao dobivati dosadašnjih 5000 kuna za rad kluba. Kako imamo ovaj turnir kao jedini posebni izvor financiranja ispada da bi sa nagradnim fondom od 75% uplata trebali imato 20000 kuna uplata tokom dva dana? Ako pridodamo troškove za salu, sudačke tarife i bridž opremu i materijale koje sad ne plaćamo ispada da bi morali i smanjiti fond nagrada od 75% na vjerojatno najviše 60%. To je dakle turnir od 75 parova u petak i subotu te 50 parova u nedjelju - dakle turnir od četrdeset stolova. Ja to ne vidim - ovako svi volontiramo i imamo onoliko koliko se sami pokrijemo. Igračima su zagarantirane nagrade a klub nema gubitaka.
Za korak više trebalo bi prvo srediti preduvjete: proširiti bazu domaćih igrača sa nekim šesnaest parova na tridesetak i bar još troje bridž sudaca koji mogu voditi redovne i izvanredne klupske turnire. Za stvari vezane za organizaciju i financije treba se još jače povezati sa sportskim organizacijama u županiji i napraviti bridž prepoznatljivim u Dubrovniku. Već sad imamo dobru suradnju sa hotelima i turističkom zajednicom ali sa gradskim struktrama, medijima i sportašima treba više raditi. Jasno mi je kako napraviti korak dalje, ali tko želi i hoće pomoći da se to planski ostvari kroz sljedećih pet-šest godina? Evo nam teme za raspravu na sljedećoj klupskoj skupštini i na županijskom bridž savezu.
Post je objavljen 09.03.2010. u 12:25 sati.