Ovih sam dana malo švrljala po izložbama našeg grada...i naravno da su me oduševili slikoreljefi Đene Đonlagić koji su postavljeni u gradskoj knjižnici. Oni su razigrani i promišljeni, pozivaju na doticanje i golicaju maštu...moja ih je mašta pretvarala u ogromne oblike, pa ih smanjivala pretvarajući ih još u dodatne neke izmišljene oblike...No, u svakom slučaju poticajno.
Jučer sam malo bila i kod Andreje Dujnić Jakovov u galeriji Kvirin ...srdačno me dočekala....a to je ono nešto što čovjek ima ili nema u sebi..Ta srdačnost se vidi i na njezinim slikama koje su odraz onog nekog starog slikarstva ali i ujedno težnje osobe da pokaže doslovno ono što golica njeno slikarsko oko i što ona zapravo želi reći. Razumjela sam što je ona izloženim slikama željela reći tek onda kad sam je pitala za sliku koja joj se najviše sviđa. Možete se iznenaditi...
Danas možda uspijemo prijateljica i ja odletjeti dolje do knjižnice u Capragu gdje su izložene slike Margite Mikšik i Dubravka Mikšika...Znam gospođu iz viđenja još dok sam išla u osnovnu školu (ispod njezinog prozora sam prolazila)...kasnije sam ju i upoznala...Ona slika većinom cvijeće koje je možda bih rekla odraz nje same....Kad je jednom donijela sliku cvijeća u srednju školu bila sam iznenađena kako netko može s tolikom ljubavlju crtati i slikati cvijeće...Imala je fazu čičaka...nisam psihoanalitičar...ali njezin život je težak i ona onako krhka se probija kroz život možda nekad s pola snage. Mene baš podsjeća na čičak ,ma koliko ga život želio uništiti taj čičak svejedno opstaje i ide dalje.
A naravno imaju tu i fotografije Miroslava Arbutine Kako nas vide ribe. Nisam još bila pa, se neću, ali fotografija mi je uvijek zanimljiva. Još kad je tata iz Poljske donesao onaj neki fotić kojeg sam vukla svuda i svagdje (srce mi je ostalo u njemu), a ljubav prema fotografiji... Znala sam Gabrijelu gnjaviti s mnoštvom pitanja. Jedna mi je rečenica ostala u sjećanju koja me hrabrila, ne znam tko mi ju je jednom rekao ali je svakako poticajna. Ako možeš napraviti dobru fotku sa lošim fotićem to je umjetnost. A kad si prevedem tu rečenicu na slikanje...uh to je umjetnost...Ako možeš napraviti dobru sliku s najlošijim materijalima...No, dobro sigurno su Arbine fotke napravljene s odličnim fotićem i sigurno će nas povesti tamo u onaj podvodni svijet riba, Sisčana...
Ako ste našli ovdje nešto za sebe, otiđite pogledati!
Post je objavljen 09.03.2010. u 08:10 sati.