Marketing
Winter story (14)
Pod rakitom, koju bršljan skriva
Sklanjamo se od nevremena
Naša leđa ogrtač pokriva,
Ti si mojom rukom ovijena
Prevarih se: ovo žbunje nijemo
Ne pokriva bršljan, no hmelj neki
Zato bolje daj mi da prostremo
Ispod sebe taj ogrtač meki.
(Boris Leonidovič Pasternak)
Trojedna, photo by rU
Zimska priča (14)
Te zlatne jeseni niti paučine letjele su nošene toplim vjetrićem. Veliki bijeli oblaci lagano su lebdjeli jasno plavim nebom, jesenje je sunce, izgubivši ljetnu vrelinu, milovalo svijet ugodnom toplinom.
Na ležaljci, u skrivenom dijelu vrta, Rose se šćućurila u Silvestrovu zagrljaju. Vrijeme je protjecalo polako i bezbolno, milostivo produžavajući lijepi trenutak.
Silvestrovi su prsti ovlašnim dodirima crtali male krugove po Roseinoj toploj koži. Rose sklopi oči. Dok joj je Silvestar ljubio vjeđe, Rose, iza spuštenih kapaka, ugleda crveno strujanje i titranje svoga krvotoka i prepusti se toj vreloj nezadrživoj bujici.
I duže od vijeka nek' potraje dan ... prošapta Silvestar.
Želje ne treba izreći naglas ... šapnu Rose ... jer vele da se tada neće ispuniti.
Sve moje želje već se ispuniše ...
A ipak, Željo moja, želim te više no ikada prije ... odvrati Silvestar a Rose se sjeti ceduljice za uzglavlje koju mu je napisala prošle jeseni:
I kad vječnost prođe putovima
zvijezda
i kad ptice s juga opet sviju
gnijezda
i kad oblak ljetu podari par
kapi
i kad vrijeme prođe
kad život
ishlapi
sresti će se opet, moja Željo pusta,
u poljupcu strasnom
naša žedna usta ...
(nastavak slijedi)
za one koji ne prate priču:
~ When it is dark enough, you can see the stars. ~
(Ralph Waldo Emerson)
Post je objavljen 09.03.2010. u 06:50 sati.