Već nebrojeno kružnica se desi,
poslije one kaplje što pade na me
te šireći se uokolo gasi
svaku želju, da pišem drugoj rime.
S pouzdanjem velim; teški časi,
ko Amorov sjaj vidje posred tame
i osjeti kad ti čeznuće nosi,
kad uzalud sve je, pa i vrijeme.
Jedino mi gorki spas od tog trena,
uvene li pogled u ugledanoj
pa bi poslije smrti usitnjena
i s dlana u oluji vrtložnoj,
tom vjetru što huči, tiho predana;
za spas od Amora u noći p`janoj.
...........................................................
Post je objavljen 08.03.2010. u 19:51 sati.