Ovih dana mi je osobito mrsko kretati se gradom i gledati pripreme za praznovanje necega sto je u svojoj sustini tuzno,lazno, podsjeca na ponizenje, jeste ponizenje i potpuno je beskorisno. Koliko samo cvijeca na sve strane, praznih osmjeha, cestitiki, a najveci broj onih koje primaju cestitke nemaju pojma sta im se cestita, ni zasto, ni sta ce one sa tom cestitkom. Znam vec unaprijed, tesko ce mi biti gledati djevojke, zene, majke, supruge, sestre... kako idu ulicama sa vec pomalo uvehlim cvijetom u ruci. Steta cvijeta, a jos veca je steta sto ONE pristaju biti dio sarene farse koja ih ponizava, a da i ne znaju, ili nece da znaju.
Sta je nama zenama 8 mart? Nazivaju ga i danom zena.
Ja sam zena hvala Allahu. Allah Uzviseni mi je svjedok da sam zadovoljna i sretna, da Mu se svaki dan zahvaljujem sto me je pocastio majcinstvom, njeznom zenskom cudi, svezenskom intuicijom. Lijepo je biti zena. Casno i dostojanstveno. Ali nije lijepo biti to samo jedan dan u godini. Ponizavajuce je da ti jedan dan u godini nazivaju tvojim danom. Allah je sve dane u godini dao i zenama i muskarcima i svakome njegova prava da ih koristi u svoj njihovoj punini. Pravo na zivot, cast, imetak,zaradu, obrazovanje... muslimanke sve to imaju. I siguran put ka njihovom ostvarivanju u ljudskom drustvu nam je pokazan. Taj put nema veze sa 8 martom, ni sa cvijetom u ruci, nego u osloncu na svog Stvoritelja, ynanju i trudu na tom putu, za to smo same odgovorne svaki dan, svaki sahat, svaki minut svake godine naseg ovosvjetskog zivota.
Krajem 19-vijeka iznemogle, obespravljene, izgladnjele, eksploatisane tekstilne radnice u Engleskoj su stupile u strajk trazeci poboljsanje svog strasnog polozaja. Siromasne, utucene zivotom izasle su u svijet muskaraca, u svijet kapitala u kojem su one predstavljale samo jeftinu radnu snagu u obliku robe na trzistu. U sjecanje na taj dan obiljazava se 8 mart kao dan borbe za prava zena. Borbe za prava zena u zapadnom drustvu u kojem je zena i dan danas roba, radna snaga na trzistu manje placena, manje vrijedna od muskarca, znaci u startu obespravljena. Za vise od 100 godina razni zapadnjacki pokreti za prava zena nisu mnogo postigli osim sto je polozaj zene nasminkan, a sustinski zena ogoljena i prepustena trzistu pod plastom lazne ravnopravnosti. Sasvim ljudski ja mogu da razumijem potrebu svih obespravljenih da poboljsaju svoj polozaj, ali kao muslimanka ja imam bolji i jedini ispravan nacin da to cinim, a to svakako nije obiljezavanje izmisljenih praznika! Ja sam muslimanka i ja nisam manje vrijedna od muskarca, ovaj svijet nije muski svijet u kojem zene biju svoje bitke, nego ga bastinimo zajedno sa muskarcima sa zadatkom da ga ucinimo boljim cinjenjem dobrih djela u ime Allaha. To je jedina trka koja je bliska i razumu i srcu.
Sta je 8. mart u stvarnosti?
Ludorija bez smisla, najblaze receno. Ludorija potrosackog drustva u kojem losi muzevi bivaju dobri jedan dan u godini, u kojem se zanemarene zene, majke, sestre, osjecaju voljenim jedan dan u godini, dan u kojem muskarci poklanjaju paznju suprugama na koju one imaju pravo svaki dan, dan licemjerstva i lazi, dan laznih nadanja...vecina njih nije nikada cula za Klaru Cetkin, tekstilne radnice u Engleskoj i konferenciju u Kopenhagenu, ali vazno je da se luduje u ovom vremenu poremecenih vrijednosti i laznih nada.
To je praznik koje mi muslimanke, osim sto nam je zabranjeno obiljezavati ga i slaviti, trebamo srcem i djelom da prezremo kao i svaku laz, kao i sve sto nam nudi sotona zavodeci ljude, sareno i ugodno, ali lazno i ponizavajuce za covjeka razumom obdarenog.
To je kip kojeg treba razbiti bez imalo milosti!!!
Post je objavljen 08.03.2010. u 13:13 sati.