Marketing
Igrokazi providnosti
Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen: »Utjeha južnih mora«, zbirka priča, Istarski ogranak DHK-a, Pula, 2009.
Pisanje udvoje, kao što to već kroz tri romana (od kojih je jedan objavljen na engleskom) rade Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen, uvijek na gotovu tekstu intrigira pitanjem tko je od njih koje dijelove napisao, a od kojih se izvukao, koje je naglaske uspio nametnuti, a pri kojima je popustio. Ako je nekome do toga, iščitavajući ovu zbirku može se lijepo zabaviti procjenjujući koje je pismo u ovim zajedničkim tekstovima muško, a koje žensko, no meni je to manje bitno. Kolaboracijsko pisanje Natalije Grgorinić i Ognjena Rađena shvaćam, prije svega, kao ujedinjenje dvaju autorskih osobnosti u jednu, jedinstvenu i novostvorenu, te za konačan rezultat držim da je odgovornost i zasluga podjednaka.
Iako tematski interes ovog autorskog para zahvaća široki raspon, od antičke mitologije do rock'n'rolla, držim da najbolje uspijevaju tekstualizirati spoj svojih eventualnih osobnosti u dvije vrste literarnoga izričaja: u magijskome realizmu, i u pričama o muško-ženskim ili malo šire: o obiteljskim ili međuljudskim odnosima. Ovom zbirkom dominiraju baš ta dva pristupa, iako u nekim pričama ima i dosta odskakanja; zapravo, raznolikost priča temeljna je osobina pa i vrlina ove zbirke, unatoč njihovu svrstavanju u tri cjeline naslovljene More, Kopno i Nebo.
Da najprije objasnim ono što sam nazvao magijskim realizmom kao (pod)žanrovskim određenjem nekih od priča u ovoj zbirci. Pozivam se, naravno, na tradiciju začetu u južnoameričkim književnostima, od Borgesa i Marqueza pa nadalje. Smještene ponajčešće, iako ne nužno, u egzotični ambijent, takve priče istodobno i epski i minijaturistički zahvaćaju ljudske sudbine, ponekad prelijećući cijelim životom glavnoga lika, drugi put pak birajući samo neki ključni trenutak. U takvome okružju, zaplet ili preokret izviru iz detalja ili ozračja za koje se ne može uvijek sa sigurnošću procijeniti jesu li fantastični ili alegorijski; čitateljska percepcija ostaje zbunjena prati li zbivanja u snovitom svijetu ili u nekom nadnaravnom, stvorenom baš za određenu priču. Epilozi takvih priča ostaju visjeti u zraku, intrigiraju svojim mogućim posljedicama po nama poznati svijet, načinju, ali ne otkrivaju tajne od kojih se sazdani čine temelji povijesti, ekonomije, pa i politike i općeg znanja o svemu.
Takvim ozračjem brode, recimo, moreplovci kojima je umjesto velikih otkrića suđeno da u nepoznatoj zemlji uvijek budu drugi; takva jedna tajna smućuje, primjerice, mornara koji u svakoj luci nalazi vlastiti dom i u njemu zatiče članove vlastite obitelji; naposljetku, na toj razmeđi čudesnosti i opipljivosti snebiva se (opet) pomorac koji na svakom odmorištu uznemiri po jedan dio tijela globalnog zmaja koji, ne samo u mitu, drži na okupu fizičko ustrojstvo planeta. No, nisu toga tipa samo priče o pomorcima i igrokazima providnosti koje im priređuje sudbina, iako su one najmarkantnije. Više ih je smješteno u ratna ozračja i poznatih i udaljenih podneblja, a u njima uzimanje ili spašavanje života poprima višestruke dimenzije i značenja.
Kao svojevrsna suprotnost magijsko-realističnim pričama širom ove zbirke rasprostiru se intimne bilješke o emotivnim plimama i osekama bračnih ili ljubavnih partnera, ili pak roditelja i djece. Priče su to u kojima se propituju dubina ili rutina ljubavi, ali i nasljeđivanje mentaliteta i karakternih osobina, prioriteti odanosti i lojalnosti nasuprot sigurnosti i zbrinutosti, ali poneka od tih stvarnosnih priča, smještenih u više-manje učmalu i frustrirajuću svakodnevicu, znade skrenuti i u drastičnije obrate.
(Objavljeno u Glasu Istre, 3. listopada 2010.)
Post je objavljen 08.03.2010. u 09:40 sati.