Pregled posta

TV

Ovaj tjedan ću pisati o jednoj prilično laganijoj 'graditeljskoj' temi, no definitivno nešto što treba uzeti u obzir kada se planira razvod kabela po kući. Problem nekakve naknadne odluke po pitanju ovog oblika entertainmenta i greške u koracima je vidljiva zapravo samo neplaniranim bušenjima zidova/stropova i eventualnog neestetskog vidljivog razvoda kabela. Interesantno je kako mnogi pričaju da ne gledaju televiziju, vjerojatno u nekom smjeru lošeg načina provođenja vremena, no ja moram priznati kako mi gledamo televiziju. Istina ne naš televizijski program, pa zapravo čak prilično malo onog što se real time emitira, no naš tv uređaj je gotovo sigurno upaljen ako smo u dnevnom. Nekako mi je neobično ako nema tog pozadinskog šuma, no u nastavku posta biti će vam jasno što mi zapravo gledamo, kako to gledamo i što smo to u fazi gradnje i uređenja poduzeli da bi to postigli.

Biti će tu priče o digitalnoj televiziji, satelitskoj televiziji i internet televiziji, te HTPC-u. Pa krenimo.

Nacionalni i lokalni televizijski program

Ovdje se radi o toj famoznoj digitalnoj televiziji. Za one koji neznaju, u Istri je već prilično davno počeo pilot projekt uvođenja digitalnog emitiranja televizijskog signala, a prije mjesec dana je i konačno ugašen analogni signal. Ovaj oblik emitiranja je bitan za sve koji žele imati dostupan signal naših nacionalnih i lokalnih televizijskih programa, a da to nemaju na neki drugi način (internetska televizija ili kabelski prijem). Mislim da je nekako prirodno htjeti imati prijem naših nacionalnih televizijskih programa, bez obzira na kvalitetu istih.

Mi smo se odlučili na klasični prijem zemaljskog televizijskog signala putem antene, te razvoda koaksijalnih kabela od antene do televizora po kući. Ono što je bitno razumijeti u našoj odluci je da se radi o većoj obiteljskoj kući sa tri obitelji (roditelji, mi, i bratova obitelj), sa više od jednog željenog mjesta prijema televizijskog signala po stanu, te nam drugi oblici prijema zapravo i nisu bili dostupni ili recimo realno nedostupni.

Klasični šire dostupni oblik internetske televizije (popularni maxtv, iskontv, i drugitv) nama je zapravo realno nedostupan iz više razloga. Prvi razlog je što zahtjeva posebni telefonski priključak za svaku obitelj, a drugi je što omogućava prijem televizijskog programa samo na jednoj televiziji po priključku. Mi inače u kući imamo 12+4 mjesta za prijem televizijskog signala i ne trebam posebno objašnjavati koliko bi pretplata koštao takav način prijema. Onih plus 4 su zapravo moguća mjesta u neuređenom tavanskom prostoru, no i dalje je ukupna brojka solidno velika. Drugi razlog je što mi zapravo u kući imamo samo jedan telefonski/internetski priključak. Bilo bi kranje besmisleno plaćati nekoliko telefonskih pretplata, no zato plaćamo nešto sitno višu ISDN uslugu. Sve je to povezano na jednu ISDN baznu stanicu, svatko ima svoj broj, a zapravo se ovaj sustav pokazao i kao dobar oblik za internu komunikaciju (tipa gotov je ručak i sl. stvari za koje se nitko ne želi penjati po stepenicama).

Interesantno je bilo iskustvo kada je maxtv postao dostupan i kada sam ga uzeo na probni rok od tri mjeseca (nisam niti mislio koristiti ga duže). Prva stvar koja se pojavila je problem smještaja našeg adsl rutera i maxtv uređaja. Naime maxtv podržani adsl ruter i maxtv uređaj za komunikaciju koriste klasični utp kabel no ne i tcp/ip protokl i zapravo kao posljedicu ne možemo koristiti ugrađeni internetski razvod po kući i jedini 'uredni' način bio bi bušenje zida iz hodnika do dnevnog boravka. Naravno nismo to napravili jer je moje probno razdoblje korištenja maxtv usluge bilo jednako vremenu prolaska kroz sve kanale, te pakiranju uređaja nazad, a otvor vrata između hodnika i dnevnog su predstavljala sasvim solidni testni put za kabel :D Razlog zašto zapravo uopće nisam više koristio maxtv uređaj (ako zanemarimo moje ostale dostupne oblike tv zabave) je i što sam skužio da ima užasni upscale-ing slike na full hd uređaju. Tko zna možda neki noviji uređaji imaju bolji, no ovaj je bio baš ružan. Što je najgore, pokazala mi se odluka za testiranje maxtv-a, zapravo pravi 'pain in the a**' jer sam morao ići nazad u centar grada i čekati veliki red da ga vratim (za dobiti ga dovoljno je bilo nazvati telefonski i dođe paketnom dostavom). Godinu i pol. dana kasnije kada mi je neka naporna prodavačica t-com usluga u jednom supermarketu nudila opet probni period koji odmah sam ga odbio baš iz razloga vraćanja uređaja nazad.

Kabelski oblik prijema televizijskog programa bi vjerojatno bio moguć, no trebalo bi analizirati kvalitetu signala za naš razvod, a i vj. bi se postavilo pitanje broja kabelskih pretplata. No ono što je sigurno, on sigurno neće biti dostupan za našu kuću prvenstveno jer im se cijena dovoda kabelske infrastrukture ne bi nikako isplatila, a da bi me mogli privući 'atraktivnim' cijenama koje danas nude IPTV pružatelji usluga.

Satelitski televizijski program

Bolji poznavatelje koncepta prijenosa tevizijskog signala putem kabela znaju da se po istom kabelu može primati i zemljski satelitski program. Nešto tipa ispod 950 MHz je zemaljski, a iznad je satelitski program. no ono što su pametniji ljudi smislili su nekakve polarizacije signala, a sve to prvenstveno kako i mogli u istom frekventnom pojasu poslati 4 puta više programa i ti počinje komplikacija. Neću previše ponavljati o načinu povezivanja, ujedninjavanja i razdvajanja raznih vrsta signala jer sam o tome već pisao. Ono što treba razumijeti da se ne može tek tako dovesti kabel sa satelitske antene do jednog uređaja i negdje na pola uzeti signal za drugi uređaj, jer ovi koriste trikove da šalju nazad informaciju po kabelu (kombinacija niskog napona i frekvencije signala) koji pojas žele dobiti. Rezime svega je da za potpuni prijem satelitskih programa na više uređaja potrebni su neki dodatni uređaji koji to omogućavaju, a oni se obično odabiru s obzirom na broj mjesta prijema. Do četri uređaja (mislim da čak postoje i za 8) postoje određene vrste LNB-a na satelitskoj anteni, a za više su potrebni obično nekakvi multiswitch-evi. Defakto naprava koja satelitskom prijemniku simulira kao da je samostalno spojen na satelitsku antenu.

Jedna vrlo bitna osobina satelitskog programa je da su većina zanimljivih satelitskih programa kodirani, i da zapravo među onima koji nisu ima mnogo manje interesantnih programa, koji obično nisu nikome dovoljno interesantni za samu satelitsku investiciju. Tako je otprilike bilo i sa nama. Mi smo imali jedno godinu i po dana usmjerenu antenu prema dva satelita Hotbird i Astru. Onako svega par interesantnih programa i gotovo isključivo informativnog karaktera. Svi ostali su na nekim nama egzotičnim jezicima.

To bi tako i bilo sve dok netko nije nabavio receiver gdje se mogu utipkavati kodovi za kodirani DigiTv paket programa putem daljinskog upravljača, a sam paket programa se odašilje na tzv. Thor satelitu, što je zahtjevalo pomicanje antene. Kada smo uspjeli podesiti antenu i same kodove, otvorio se prilično zanimljiv paket programa engleskog govornog područja, čak sa nekim titlovanim (ekavica) programima. Velik dio programa zapravo je sa rumunjskim jezikom, gdje su ostavljen i engleski zvuk. Tu se nalaze široko popularni Discovery i National Geographic, zapravo jedini programi koji gotovo svi pratioci satelitskog programa (i drugih oglika) hvale kao interesantne. Sam proces pronalaženja kodova na forumima, te korištenja daljinskog za samo utipkavnje nije toliko komplicirana, no apsolutno nije za svakog, pogotovo što ima jedna druga kvaka. Baš sam pričao sa jednom firmom koja se bavi prodajom tih paketa uz pretplatu i tip mi je dao jedan zanimljivi argument za pretplatu. Naime ima tu dosta filmskih i sportskih programa, no ono što treba razumijeti je da se kodovo često mijenjaju (sada po zimi drastično malo), no kod vrlo interesantnih programa znaju dosta često, čak i više puta dnevno. Vjerujem da je komfor 'free' gledanja nekog filma, ili sportske utakmice vrlo brzo narušen kada u pola događanja promjene kod. Na onim forumima relativno brzo (desetak minuta) stave novi kod, pa opet utipkavanje, i ode film ili utakmica, a sama pretplata na taj digi paket je samo 45 kn mjesečno. Naravno onima kojima je dostupna neka od oblika iptv usluga definitivno nije interesantan ovaj paket, pošto se ovdje radi o dijelu skupu programa dostupnih putem iptv-a (recimo pola), no tamo gdje iptv usluga nije dostupna vjerojatno može biti interesenata. Osobito što iptv uslugu ne možete razvesti po kući za 12 prostorija, a satelitski signal (sa pravodobnim planiranjem uređaja) možete.

Home Theater PC (HTPC)

Naravno zemaljski, satelitski, pa i iptv programi su interesantni izuzetno širokoj populaciji, no ono što ne omogućavaju je praćenje hit serija koje se emitiraju u Americi sa cca. jednim danom zakašnjenja, a naravno interesantnih filmova skinutih putem famoznog torrenta. Kada sam planirao nabavku uređaja za prijem zemaljskog i satelitskog signala, te istovemeno gledanje internet download sadržaja nisam niti mogao pretpostaviti koje sve feature će mi ponuditi punokrvni HTPC.

HTPC je za one koji ne znaju klasično računalo (postoje i prilično kompaktnije varijante), obično smješteno u prikladno kučište radi estetske strane, a i sa što manje šuma ventilatora pošto je on obično smješten u dnevnom boravku, no ono što mu daje 'Theater' funkcionalnost su na jednom mjestu kroz jedan daljinski dostupne sve moguće multimedijske mogućnosti. Daljinski uređaj je najbitnija komponenta takvog računala iz nekoliko razloga. Komfor samog rada ne treba posebno naglašavati, no ono što korištenje daljinskog zahtjeva je ono pravo. Naime sam hardware sam po sebi nije ništa bez dodatnog software-a koji mu daje funkcionalnosti, a zahtjev da se komunikacija čovjeka i software-a vrši isključivo preko daljinskog uređaja utjeće na sve bitne karakteristike sučelja i tada je korištenje prilično jednostavno potpuno u klasi naprednije televizije, muzičke linije i sl. Jednaka usporedba mogla bi se u informatičkom svijetu povući kod dizajna MS Windows Mobile OS < i Google Android OS. Dok je Google briljantno dizajnirao mobilni operativni sustav za korištenje prstima, Microsoft je napravio bijedni port podrške desktop aplikacija na mobilnoj platformi. Ajde dobro možda je sedmica drugačija.

Naravno svi HTPC daljinski uređaji nisu uobičajeni klasični daljinski uređaji, već obično imaju niz dodatnih uobičajenih HTPC orijentiranih tipki. Mi koristimo Hauppauge tv karticu sa kojom smo dobili povezani njihov daljinski. Neke od tipki su: home, tv, videos, music, pictures, guide, radio, back, menu. Već iz samih tipki se vidi dio mogućnosti HTPC uređaja, a te mogućnosti su zapravo mogućnosti HTPC software-a.

Mi smo se odlučili za HTPC software MediaPortal, jedan od najpoznatijih opensource HTPC sotfware-a, iako istina na Windows platformi. No ne možeš biti baš savršen. Ono što otvorena platforma dodatno donosi su i brojni vanjski dodatci koji sa stalnom internet vezom, pretvaraju već odlični software u iznimno atraktivni medijski centar. Neću nabrajati sve điđe koje ima već samo one koje mi intenzivno koristimo i koje su dale značajni komfor u odnosu na klasična rješenja. One koje zanima poprilični osnovni skup mogućnosti mogu se konzultirati na njihovim stranicama.

Prije nego navedem zanimljive mogućnosti MediaPortala, navesti ću u kratko što sadrži naše HTPC računalo, jer su oni preduvjet za te điđe. Tv kartica i mrežna kartica. Tv kartica koju koristimo je hibridna tv kartica za prijem digitalnog zemaljskog signala, digitalnog satelitskog signala, kao i satelitskog HD signala te analognog radio signala. Sama tv kartica zapravo i nije toliko bitna kod korištenja HTPC računala, ako ne gledate televizijski program, a uz silne serije i filmove dostupne na internetu to i ne mora biti toliki nedostatak. Mrežna kartica je potrebna iz dva razloga. Prvo je naravno veza sa internetom, a drugi je veza sa nekakvim file serverom (NAS uređajem) i sl. Veza sa internetom nije nužna, no određenih feature-i toliko poboljšavaju ugođaj u radu sa istim, da bi skoro rekao je veza nužna. Dodatni file server opet nije nužan, jer skinute serije i filmove možete držati na samom HTPC računalu. Problem takvog rješenja je što na istom računalu morate imati nekakvi torrent klijent, čime odmah otpada klasična komunikacija putem daljinskog i defakto pretvarate HTPC iskustvo u nekakvi sivi mix. Naravno nitko vam ne brani da je vaše osobno računalo file server za HTPC računalo, uz uvjet da vam je stalno upaljen. Mi imamo posebni file server, zapravo imamo i dodatni torrent server, koji kada skine nešto prebaci na file server. Da se razumijemo odmah, ti serveri su zapravo okljaštrana računala sastavljena od starih odbačenih komponenti, jedino je diskovni prostor 'moderniziran'. Čitaj terabajtiran.

Dva su osnovna featura za koja koristimo HTPC računalo. Prvo je gledanje skinutih serija i filmova. Moram priznati drastično više gledamo serije, nego filmove. Jedan od bitnih razloga je i što glavnina serija traje oko 20 minuta i naravno svaki tjedan dolaze nove, a filmove tu i tamo pogledamo, no prilično rijetko. Nije lako naći sat i po vremena slobodnih za gledanje istih sa malom bebicom u kući. Praćenje serija koje se emitiraju u Americi, zapravo i crtića koji se emitiraju u Japanu, omogućava laganu kratku zabavu sa programom koji ti odgovara, umjesto onog koji televizijski programi serviraju u određeno vrijeme. Defakto uz posao, kućne obaveze i druženje, te naravno spavanje, jako dobro mogu popuniti vrijeme kada bi ste obično upalili neki od nacionalnih programa. Neke od serija koje pratimo su:
- One Piece
- Naruto Sippuuden
- The Colbert Report
- The Daily Show
- The Office, 6 sezona,
- Modern Family, 1 sezona
- How I Met Your Mother, 5 sezona
- The Big Bang Theory, 3 sezona
- Parks and Recreation, 2 sezona,
- 24 sata, 8 sezona
- Chuck, 3 sezona
- Caprica, 1 sezona
- The Life and Times of Tim, 2 sezona
- The Middle, 1 sezona,
- American Dad, 5 sezona
- Family Guy, 8 sezona
- 30 Rock, 4 sezona,
- Important Things with Demetri Martin, 2 sezona
- The New Adventures od Old Christine, 5 sezona
- Fringe, 2 sezona

Ima tu još toga, pogledamo tu i tamo neke dokumentarce, no ideja ovog popisa je zapravo da demonstriram kako se u jednom tjednom ciklusu pojavi po jedna takva epizoda (Colbert i Daily čak četri epizode) i kako se sa tim brojnim (zapravo dominantno humorističkim) serijama uz uobičajni dnevni ritam i ograničeno dostupno vrijeme za gledanje televizije niti ne morate imati prijem zemaljskog, satelitskog ili iptv signala.

No naravno i u toj domeni HTPC rješenja briljiraju. Prvi feature koji gledanje televizijskog programa preko HTPC uređaja je time shift. Vulgaris jednostavno, možeš pauzirati televizijski program dok trebaš otići npr. na wc i nastaviti gledati kada se vratiš. Druga điđa je posljedica stalnog spremanja televizijskog programa na disk/memoriju, koja omogućava da vratite unazad nešto što ste upravo pogledali. Koliko puta vam se desilo da se nešto dogodilo (neki sportski događaj, neka izjava i sl.) i da bi voljeli vratiti malo vrijeme i ponoviti taj prilog. HTPC to omogućava. Dosta puta sam koristio tu mogućnost. Neka karta, slika i sl. prođe u programu i ti jednostavno vratiš malo i pauziraš na tom mjestu. Naravno sada dolazi i pravo korištenje daljinskog i prilagođenog HTPC software-a. Umjesto da kao što su se mnogi prije davno naučili vraćati snimku sa video kazetama unazad gledajući snimku unatrag do nekog zanimljivog trenutka, HTPC rješenje je zapravo vrlo praktično omogućeno skakanje u nekakvim prilagodljivim predefiniranim koracima. Tipa pritisneš jednom nazad i vrati te 15 sekundi, pritisneš dva puta 30 sek, tri puta minutu, četri puta 5 minuta i sl. Naravno isti feature je prisutan i kod gledanja video zapisa, pa vrlo jednostavno možeš preskočiti dosadne dijelove filma. Treća điđa integrirana sa internetskim pristupom je bogati kompletni tv guide emisija za cijeli sljedeći tjedan, opet usko integrirana sa funkcionalnostima programiranog snimanja.

Ovo sve je naravno dostupno neovisno o izvoru signala, no kod satelitskog signala i onog famoznog digi paketa HTPC rješenje omogućava i još nešto, a to je automatsko dekodiranje signala. Nije to baš out of the box, odnosno ne omogućava odmah taj software (zapravo tvorci MediaPortala čak zabranjuju spominjanje te mogućnosti na njihovom forumu) već treba instalirati dodatne pluginove, programe i ostale điđe (naravno uvijek uz određeni rizik malicioznih programa), no moguće je. Nama radi i recimo često znamo kao nekavu neobaveznu pozadinu pustiti Discovery Science. Nije to baš lako bilo podesiti, meni je uspjelo tek iz četvrtog pokušaja kada su se poklopile zvijezde, odnosno sve moguće povezane verzije programčića, no zanimljivo je kao pokazatelj što punokrvna otvorena software-ska platforma omogućava. Da mi je to primarni izvor zabave (digitv paket programa) i da su sve ostale opcije nedostupne, 45 kn nije neki iznos i može ga gledati bilo koja bakica.

HTPC računalo nam služi kao napredna muzička linija gdje možemo odabrati npr. razne internetske radio postaje, ili slušati neku našu kolekciju muzike, a zapravo na ekranu pokazivati slike društvu sa nekog od naših putovanja. Brojni online servisi omogućavaju nevjerojatni komfor. Tako sam npr. jučer gledao The Colbert Report gdje je gost bila neki new age aktivist i prezentirala svoju knjigu The Story of Stuff. Pred kraj joj je Steven čestitao na 10M gladanja vezanog filmića na internetu. Kada je završio Colbert, uzeo sam daljinski u ruku (bez značajne promjene položaja), prebacio na Online Videos modul MediaPortala (par tipki na daljinskom), odabrao YouTube, kliknuo na search i otipkao (tipkovnica se pojavi na ekranu i za daljinskim se može utipkati kombinacijom strelica i entera) The Story of Stuff, dobio popis dostupnih filmića sa uvodnom slikom, odabrao filimić i pogledao ga. Mislim čak uz par pauza kojima se jednostavno upravlja daljinskim. Sve to iz komfora dnevnog boravka i kauča.

Ima tu svakakvih dodatnih pluginova. Recimo osnovni video plugin omogućava klasični popis sadržaja nekog foldera uz indikator (drugačija boja) da li ste već gledali neku seriju ili film. Ako počnete gledati nešto, prekinete i drugi dan ponovo kliknete da želite to gledati on vas uljudno pita da li želite nastaviti gdje se prošli put stali. Dodavanjem par modula (zanimljivi su tv series i moving pictures) i veze sa internetom gledanje serija i filmova dobija posve novu neslučenu dimenziju (koju uopće nisam naslučivao). Naime ako ste kao mi i imate neki file server/disk sa brojnim filmovima koje niste pogledali vjerojatno ste se tu i tamo pitali što je još ostalo zanimljivo za pogledati, a iz samog naziva filma je teško zaključiti. Ono što moving pictures modul omogućava je vizualno atraktivni pregled filmova sa slikama naslovnice, sadržajem, glumcima i ocjenama sa imdb-a. Ovo drastično olakšava odluku, i uz veću kolekciju filmova daje dojam odlaska u videoteku. Kada pogledati neki film on vam se više ne prikazuje u popisu.

Model tv series omogućava jednako tako atraktivni prikaz serija koje još niste gledali grupiranih po svakoj seriji. Kada odabere određenu seriju dobijete prikaz po sezonama, kratki sadržaj i sl. ostale điđe i naravno kada ju pogledate nema je više u popisu. Koliko integracija sa internetom može napraviti nevjerojatno zanimljive điđe je i mogućnost da si za pojedinu seriju sa par klikova skinete titlove za istu (istina samo engleske).

Neću sada opisivati svaki od originalnih i dodatni pluginova, no i ovi su dovoljni da demonstriraju kakve sve feture može ponuditi jedan HTPC media centar. Naravno postavlja se pitanje da li je to za svakoga. Mislim za instalirati i podesiti sve to da radi. Nije. Vjerojatno nije nikakvi problem bilo kojem računalnom entuzijastu, no klasičnim vulgaris internet userima, bolje da se ne petljaju u home made HTPC računala, kada postoje brojne out of box HTPC rješenja. Mislim da je čak časopis Bug opisivao u zadnjem broju takva rješenja. Ona sigurno neće moći sve što može jedna open source platforma poput Media Portala, no vjerujem da će neki napredniji moći barem 90 % najčešće korištenih featura koje nudi Media Portal. A to nije malo. Pogotovo što će to moći postići zasigurno za manje novce i u kompaktnijim računalima. Jedna od bitnih featura koja po meni mora moći takvi uređaj je da može povezati video i zvuk preko zvučne kartice kroz hdmi izlaz, a to naše rješenje omogućava, pa nema zasebnih slanja kabela i uopće ako to televizija omogućava. I apsolutno neizbježni feature koji mora omogućavati televizor je 1:1 pixel mapping, što znači da je slika sa HTPC računala potpuno oštra.

Kako to sve izgleda na djelu možete vidjeti na slikama.

Digitalna Hrvatska

Vezano uz samu temu prelaska na digitalno emitiranje signala zemaljske televizije imali smo i malo otkrivenje po tom pitanju. Naime u jednom od davnih postova napisao sam detaljno o izvedbi same instalacije za prijem zemaljskog i satelitskog signala unutar naše obiteljske kuće. Jedan od važnih detalja u tom segmentu sada ima i ono pojačalo signala, a to se otkrilo prilikom ukidanja analognog odašiljanja zemaljske televizije. Točnije uključivanjem dodatnog mux-a za regionalne programe i nekim prebacivanjima tipa sa D na A. Bo. Problem se monifestirao zapravo u kombinaciji sa jeftinim kombiniranim prijemnikom (Nitrobox 6000 Combo) za prijem zemaljske i satelitske televizije koju smo postavili u jednu od soba, te našom pozicijom u Puli i blizinom odašiljača Veli Vrh. Prebacivanjem po mux-evima nešto prije isključivanja analognog emitiranja dogodilo se da je na tom prijemniku nestao signal zemaljske televizije.

Zapravo ono što se otkrilo je da taj uređaj ima nekvalitetniji ugrađeni prijemnik kojemu sada smeta prejak signal sa Velog Vrha. Probali smo sve i svašta. Čak nam je jedan od instalatera sustava za prijem televizijskog signala rekao da uklonimo u potpunosti pojačalo na anteni jer ono samo kvari digitalni signal. Pokazalo se krivo. Naime uklanjanjem pojačala, postigli smo da se prijem mux-a sa regionalnom televizijom više nije mogao primati na nekim od najudaljeniji dvb-t prijemnika (ugrađenih u televizor, te samostalnih). Vraćanjem pojačala vratili smo se na staro iz čega se može zaključiti da zapravo ugradnja pojačala je bila prilično bitna komponenta sustava za prijem, jer sa slabijim signalom regionalnih televizija, gubitak kroz instalacije je bio prevelik. Zanimljivo je da sve televizije sa ugrađenim dvb-t prijemnicima normalno primaju televizijski program, čak i jedan stari combo prijemnik (TV-MAX 6500 combo, iste tvrtke od koje je i nabavljen sporni prijemnik, samo očito kvalitetnijeg ugrađenog prijemnika).

Nakon odlaska nazad u trgovinu (mke lanac specijaliziranih trgovina sa svojim tv-max brendom), prodavač je kontaktirao nekog iz OiV i ovaj mu je ispričao cijelu priču, pošto naravno nismo mi bili prvi koji su reklamirali situaciju pa su ovi analizirali što se dešava. Valjda je čak negdje u dalmaciji bio slični problem koji su nekako rješili. Nešto mi govori da ga ovdje neće rješiti. Naime postupno su smanjivali signal sa lokalnog odašiljača Veli Vrh i tek kada su u potpunosti ugasili Veli Vrh pojavio se signal sa Učke na spornom uređaju i kako se preporučuje odmicanje antene što dalje od Velog Vrha. Ima sam izbor, vratiti uređaj ili probati to i probali smo.

Uspjeli smo nači poziciju sa maksimalnim pojačanjem gdje svi uređaji u kući mogu primati i signal nacionalnih televizija i signal regionalnih televizija. Pozicija antene je sada na nekih 45-50 stupnjeva odmaknuta od Učke prema Kvarneru i vjerujem da se svi čude što to izvodimo. Interesantno je da smo probali okrenuti antenu za 180 stupnjeva i da se signal nacionalnih televizija pojavio na spornom uređaju, samo ne i signal regionalnih televizija. Trenutno je stanje takvo da kod lošeg vremena gubi se signal lokalnih televizija, pa se još premišljamo da li ćemo se vratit direktno na Učku i reklamirati sporni uređaj ili ne. Ključni problem situacije je što sada nemamo pojma koji receiveri bi radili u našoj situaciji, a koji ne.

Post je objavljen 08.03.2010. u 09:26 sati.