Vrlo bogat i sadržajan vikend je iza nas ... ako ne ništa, barenko nas je ova dosadna kišurina molala na miru, da se malo nadišemo čistoga zraka, a počela je djelovat i prva od one tri legendarne marčane bure (ožujski vjetrovi sa sjevera, za sjevernjake)
Postalo je deboto tradicionalno, kako je zli jezik u liku i djelu stanovitoga blogera primjetija ... da svaki dvi šetemane (tjedna, za sjevernjake) petkon, kasno uvečer, zalazin u stanoviti kafić „Ely“, odma izad kantuna (ugla, za sjevernjake) kod stare-stare „Slobodne“.
Interijer kafića je gazda ukrasija vlastitin radovima ... pravo osvježenje nakon stereotipnih fotografija kupljenih u „Emezette“ na kile
Povod? A oli triba povod, kad se skupi prava ekipa, ali eto, formalnosti radi, bila je to ka neka „Večer Višana“ ... viška pogača (pizza sa srdelama, za sjevernjake) i, na veliku žalost mojih organa za sluh, KARAOKE,
Pouka za ubuduće, kad u najavi nekoga događaja (eventa, za sjevernjake) vidin ključnu rič "karaoke“, triba pobignit glavon bez obzira
Dunkve, nisan dozvolija da mi to pokvari večer, jer ipak je tu bilo i oni ča nisu pivali ...
ka ovi deboto obožavatelj Mavrovića, makar po frizuri,
Je li smi ova šinjorina izać vanka kad je grmljavina?
... ili, da se zadržimo makar u nekin širokin muzičkin okvirima, bilo je tu i fanova „Iron Maidena“ ...
... a nakon ča su se šinjorine sa previsokin mišljenjen o svojin glasovnin kvalitetama udaljile, praćene ovacijama nazočne publike, pokazalo se da ovod jema i tu i tamo koje čeljade ča zna spojit dvi note bez dištonavanja ...
... dapače, čak štoviše, napokon se dočepa mikrofona i poneki wannabe Sinatra ...
... koji bi sigurno bija vrlo visoko plasiran u talent-natječajima diljem Lijepe Naše
... u svakome slučaju, meni je ovo bila posebna večer, jerbo san uspija i Zakonitu dovuć na neko događanje, makar na lukavstvo ... ali joj se kasnije svidilo pa nije tila poć doma ...
... fala lipa Boranu na ovoj i još par slika ...
... pa je dogovor da ovo moremo ponovit još koji petak. Da ne bude zabune, one pive na stolu isprid nje su ipak vlasništvo stanovitog basiste koji nas ipak nije tija počatit sa svojin pivanjen ... Eto, mirakuli se događaju ... Hajduk u dvi utakmice uvali osan goli a ne primi nijedan, i ja san uspija negdi izać sa Zakoniton.
Odličan start vikenda bez kiše sa malo vitra u kosi, koji nan nije smeta da nastavimo sa istin tempon .... u subotu smo bili na jednome rođendanu, tribalo se sredit ... nabavile su se i očale u skladu sa jaketon i čizmicama ...
... jedino mi je sve malo pokvarilo ča je Vinkica počela kašjat ... nima fibre, ali je grubo čut ... tako da san, zanamisto da svi gremo u kino u nedilju, na kraju mora poć sam. Ali neka, ne reče se zaludu da ono ča nas ne ubije da nas ojača ...
Zašto volin filmove Jamesa Camerona?
Pala je odluka da napravin ono ča san dugo odgađa ... da napokon gren gledat pravi film u 3D tehnici, a je li, di će suza ako ne na oko, izbor je pa na „Avatar“ ... Cameronovo remekdjelo. Toliko san se nasluša o tome filmu, efektima, glumcima, okladija bi se da diko na bespućima interneta piše i koju su marku baškoti (dvopeka, za sjevernjake) drobili u bilu kafu ujutro za vrime doručka. Čak san odgleda film onako, doma, na stotinjak W razglasa i pristojnoj dijagonali ekrana ... ali nije to: to!
Tribalo je poć u kino, dokle još igra, i pogledat ga na razglasu odvrnutome do daske i provat prvi put kako triba te famozne 3D očale, ali ne one crveno-plave ča i već daju u pakovanju detergenta od po kila, nego prave, elektronske, sinhronizirane cvike, koje ti propuštaju u livo oko sliku za njega, a u desno oko sliku za desno.
Bija san malo skeptičan prema toj tehnici, jer san bija nima puno sa Vinkon i ekipon gledat "Toy Story 3D", pa san se malo ka i razočara, ali evo, sramin se i stidin se, kako posumnjat u čovika koji izad sebe jema potpisane ove filmove, da nabrojin samo one ča san i gleda ...
True Lies Titanic Terminator 2
Aliens Strange Days
... da sad spomenen samo neke od oni ča san gleda, ponekad i više puta ... čovik uredno snimi film svaki deset godin, i potaraca sve ono oko sebe, figurativno, naravno, uvik mu film bude najjači po potrošenin pinezima svi vremena, i po kvaliteti, i po ispričanoj priči .... i uvik neumoran skače i dalje ...
... ko zna ča u budućnosti od njega moremo očekivat ... pri deset godin san u njegovome "Titanicu" jema prilike prvi put čut pravi, rasni, Dolby Surround, u splitskome "Centralu" ... sad san u "Kerumopolisu" (multipleks, za sjevernjake) pogleda prvi put pravi 3D ... toliko je bilo uvjerljivo da san se, kod scene ubacivanja kanti sa plinom u podnožje Stabla Života, i ja izmica da me ne "pogodi" koja zalutala bačva ... eto, priznajen, i osta san živ ... straj me i promislit ča me čeak za desetak godin, ako zdravlje posluži i mene i njega, koju će sad novu filmsku tehniku izventat ...
Sam film, ka film, priča, čak i nije posebno originalan ... neću sad spominjat onoga tipa iz Srbije ča se buni da mu je ukrelo priču, ali virujte mi, pogleda san film, doduše animirani "Battle for Terra" koji jema onu osnovnu ideju, čak i kostur priče vrlo sličan ...
... ali neka, i to njemu ka njemu, Jamesu Cameronu, opraštan ... citira je malo ovega, malo onega, ali je to sklopija, sašija, imbazda, složija i ispegla u fenomenalnu priču. Jedan od ritkih filmova današnjice di su efekti u službi filma, a ne obratno, da se snimi film koji je prikrcan efektima i kojega ćeš zaboravit čin izađeš vanka, najdalje do prvi pokretni stepenica u "Jokeru" koje vode do izlaza vani ... ne znan za vas, ko je to uspija gledat, razumi me, a ko nije do sada, jema moju toplu preporuku za gledanje ... je malo duži film, ipak je Cameron redatelj koji ne priča svoje priče u maniru "priča sa šanka" od tri beside ... ali ko ga bude iša gledat, neće ni primjetit da je već gotovo.
Do idućega puta i, nadan se, još bogatijega vikenda, zdravi i veseli bili!
Update:
Svima djevojkama, ženama, majkama, bakama i prabakama ... kao i onima koji se tako osjećaju, želin sretan njihov današnji praznik,
Međunarodni dan žena!
Post je objavljen 08.03.2010. u 00:37 sati.