Onda sam se preselio u novi dio grada. A tamo dućan – čisti futurizam. Amerika u mom malom gradu. Tamo sam ispekao šoping-zanat i izgradio dućansku estetiku. Više tisuća puta po maminom nalogu s „popisom“ u rukama uspješno obavio ulogu kućnog ekonoma. Sudjelovao u nečasnoj pljački jedne Runolist čokolade. (Proglašen službeno nevinim.) Priznajem, kriv jesam za nikad dokazanu krađu sličica iz životinjskog carstva. To je onda bilo moguće jer je celofan s čokoladicom bio obučen u plavu futrolicu iz koje se celofan mogao posmaknuti tako da se otkrije sličica. Što mogu kad mi je nedostajala činčila.
Nazočio promotivnoj prodaji novolansiranog napitka Inka tonik voter – tradicionalnog pića južnoameričkih indijanaca.
Uostalom, proučite sami.

I da, dan žena samo što nije. Pa svim prijateljicama i kolegicama čestitam! Malo se skanjujem, ali evo ipak linka na davni čestitarski post. Nekako ide s ovim dućanskima.
Post je objavljen 07.03.2010. u 22:47 sati.