Marketing
Sveto pismo u zajednici-povijest spasenja
Budući da je Pismo corpus, živa cjelina, za čitanje u kućnoj zajednici dolazi u obzir samo neisprekidano čitanje zvano lectio continua. Povijesne knjige, proroci, evanđelja, pisma i otkrivenje čitaju se i slušaju u suovisnosti kao Božja riječ. One postavljaju zajednicu koja ih sluša usred čudesnog svijeta objave izraelskog naroda sa njegovim prorocima, sucima, kraljevima i svećenicima, njegovim ratovima, blagdanima, žrtvama i patnjama. Vjerujuća zajednica biva uvučena u božićne događaje, u krštenje, u čuda i govore, u patnje, umiranje i uskrsnuće Isusa Krista. Ona prima udio u onome što se jednom na ovoj zemlji desilo za spas sveg svijeta i sama dobiva kroz sve ovo spasenje u Isusu Kristu. Neisprekidano čitanje biblijskih knjiga tjera svakoga, koji želi poslušati, da se uputi tamo, gdje je Bog, da bi čovjek bio spašen, djelovao jednom zauvijek. Povijesne knjige Svetog pisma će nam baš kroz čitanje na zajedničkoj pobožnosti postati sasvim novima. Primamo udio u onome što se desilo za naše spasenje: Prolazimo kroz Crveno more, kroz pustinju, preko Jordana u obećanu zemlju, zaboravljajući i gubeći sami sebe. Sa Izraelom padamo u sumnju i nevjeru, i kroz kaznu i pokajanje opet primamo Božju pomoć i vjernost. I sve to nisu sanjarenja već sveta, božanska stvarnost. Bivamo iščupani iz vlastite egzistencije i usađeni usred svete, Božje povijesti na zemlji. Tu se Bog trudio oko nas, a trudi se još i danas u našim nevoljama i grijesima, kroz svoj gnjev i svoju milost. Nije toliko važno to da je Bog onaj koji gleda i sudjeluje u našem današnjem životu, već da smo mi pažljivi slušatelji i sudionici Božjeg djelovanja u svetoj povijesti, u povijesti Krista na zemlji. Zato samo ako smo mi u njoj prisutni, tada je i Bog kod nas. Ovdje dolazi do potpunog preokreta. Ne treba se u našem životu tek dokazati Božja pomoć i prisutnost, već se ona u Isusovom životu dokazala za nas. Uistinu je za me važnije znati što je Bog učinio za Izrael i za svog Sina Isusa Krista, nego li istraživati, što Bog ima u planu sa mnom danas. Da je Isus umro, to je važnije od toga da ja umirem, a da je Isus bio uskrišen od mrtvih, to je jedini razlog za nadu da ću i ja biti uskrišen na Sudnji dan. Naš spas je izvan nas samih (extra nos), ja ga neću naći u mom životopisu već jedino u povijesti Isusa Krista. Samo onaj, koji sebe može pronaći u Isusu Kristu, u njegovu utjelovljenju, u njegovu križu i u njegovu uskrsnuću, samo taj je kod Boga i Bog je kod njega.
Dietrich Bonhoeffer iz knjige „Zajednički život“ str. 49-50.
Post je objavljen 07.03.2010. u 22:35 sati.