Marketing
Winter story (13)
Rose's Dream, photo by rU
Ti i Vi
Prazno Vi srdačnim Ti
Zagovorivši se zamijenila je,
I sva sretna maštanja
U duši zaljubljenoj probudila.
Pred njom zamišljen stojim;
Ne mogu s nje odvojiti pogled
I govorim joj: Kako ste vi mili!
I mislim: Kako te volim..
(Aleksandar Sergejevič Puškin)
Zimska priča (13)
Silvestar je bio vješt na riječima, no nikad slatkorječiv.
Prema samome sebi ironičan, Silvestar je svijet promatrao kritičnim okom, često jedak i podrugljiv prema čitavom svijetu, sarkastičan prema sebi i prema svima drugima, prema svima osim prema Rose.
Ponekad, u trenutcima nježnosti, Silvestar bi Rose nazvao Jabukom, Ružom, svojim Proljećem ili bi joj tepao - Sunčanice moja, Rujnice, Krasnice... Nazvao bi je, odmila, imenima gljiva, koje je kao pasionirani gljivar izvrsno poznavao, a Rose je, zavirivši u enciklopediju, shvatila da je izabrao najljepše među gljivama. I tada joj 'vrag ne bi dao mira', pa bi Silvestra zadirkivala kako ne razlikuje jestive od otrovnica, kad jednu amanitu muscariu, poput nje, naziva sunčanicom.
Silvestar je tvrdio kako je nemaštovit i uvijek bi se pomalo gorko šalio na svoj račun kako su ruže najoriginalniji dar koji je u stanju smisliti. Ni jednom, u četiri godine koliko su on i Rose bili zajedno, nijednom se na njezinom pragu nije pojavio bez ruža. Rose bi uvijek dirnulo to s kolikom je pažnjom on birao ruže koje će joj pokloniti. Savršeni pupoljci latica poškropljenih kapljicama, svježih zelenih listova i dugih stapki sa kojih je pažljiva ruka sklonila trnje. Najčešće joj je poklanjao bijele ruže, blijedih gotovo plavičastih latica.
Rose je jednom pokušala Donositelju ruža reći: Ja nisam ružica bez trnja, nisam svjetlost bez tame ... no Silvestar joj je usne prekrio dlanom i rekao joj: Ne govori tako ... Ti jesi moja ruža bez trnja, svjetlost si koja odgoni sve moje tame ..
...
Te noći na obali, usred tame, Rose se sjetila kako ju je Silvestar najradije nazivao svojom svjetlošću: Ti si moje svitanje, moja svjetlost bez sjenki ...
Iako je noć bila vrela, Rose se tresla od groznice.
Dok su munje parale nebo a ljetni pljusak joj oblivao blijedo lice, Rose prošapta: Ni dijete, ni žena ...
... ni svjetlost ni sjena ...
Otišla sam, ne obazrjevši se ...
A ti si me čekao, obećao da ćeš biti tu, vratila se ja ili ne ...
(nastavak slijedi)
za one koji ne prate priču: iza sedam brava ...
Post je objavljen 08.03.2010. u 00:01 sati.