Marketing
Seks na otoku
Ivan Dimoski: »Nježne usluge terenskog komercijalista«, zbirka priča, V.B.Z., Zagreb, 2009.
U trendu emotivnih muških ljubavnih romana jasno je da će se prošlepati i poneka blijeda kopija, a u ovom slučaju baš je tako. Nježne usluge terenskog komercijalista koriste shemu koja se, primjerice u romanu Ivice Prtenjače Dobro je, lijepo je, pokazala izuzetno uspješnom: usamljeni muškarac srednjih godina u novoj sredini, gdje skoro nikog ne zna, postaje emocionalni i seksualni servis za usamljene žene. Prtenjača je svog junaka doveo iz Primorja u Zagreb i namjestio ga da radi u knjižari; dok je Dimoski svog junaka usmjerio u suprotnom pravcu: iz Zagreba dolazi, isključivo ljeti, raditi u jednu malu otočku - također knjižaru. No, dok u Prtenjačinovu romanu kroz stranice i stranice vrsne literature junak štošta spoznaje o sebi i drugima te životu i svijetu, u Nježnim uslugama terenskog komercijalista kroz stranice i stranice nemaštovitog pripovijedanja i banalnih dijaloga glavni junak skoro da varira jednu te istu epizodu.
Usamljeni muškarac prodaje knjige, a atraktivna, no usamljena žena voli knjige, pa se u spoju pravog vremena i mjesta njih dvoje nađu i spoznaju, u onom biblijskom smislu. Žene je autor uznastojao oblikovati koliko-toliko različitima. Jednom je to mlađa žena koja obožava Bukowskog (!), i koja se s prodavačem knjiga uspije spetljati, iako je na moru s mamom. Drugi put je to uspješna poslovna žena, treći put internet-frikuša, četvrta je meksička znanstvenica na specijalizaciji u Radmanovom institutu, peta je preljubnica nezadovoljna muževom tlakom, šesti put to je djevojka sa sela... Da bi malo razbio jednoličnost, autor dopušta da se upoznavanja između glavnoga lika i njegovih žena dogode i negdje drugdje (na sajmu knjiga, na prijateljevoj svadbi, internetu), no romansa se ubrzo mora preseliti i na njegov otok, odnosno u njegovu knjižaru. Tu se, na otoku, svaka od ljubavnih priča (osim zadnje, jer posljednju u nizu ljubiteljica knjiga glavni junak prilično nemotivirano ženi) i završava, često i sasvim naprasno.
U početku su priče dulje, dok se uhodamo u shemu: slučajan susret - razgovor o knjigama - zbližavanje - seks - rastanak; u prvih par priča fabula kulminira čak i u prilično eksplicitnim seksualnim prizorima, a kasnije je ponavljanje izlišno. Sve su to prilično linearne priče, s lako naslutivim tijekom, raspletom i krajem, iako krajevi nisu uvijek baš razumljivi. Recimo, s poslovnom ženom se junak morao rastati jer su nakon burne veze ipak shvatili da tako »neće ići« i da u njenom uhodanom poslovnom svijetu za njega nema ni vremena ni mjesta.
Međutim, mnogo perspektivnija strastvena veza s internet-frikušom (priča čak završava dok veza još traje) također je pukla - saznajemo to jer u sljedećoj priči već dolazi druga žena - a da ne znamo ni zašto ni kako. Nakon zadnje epizode, odnosno zadnje žene u junakovu životu, koju je dakle oženio i tako valjda našao ono što je u prethodnom nizu avantura tražio, slijedi i dodatak, po mom skromnom mišljenju pompozan i patetičan s obzirom na kontekst knjige, u kome se kroz dijalog o ljubavi iznosi, tvrdi nam napis na zadnjim koricama, filozofija ljubavi Sai Babe.
Ajde, dobro, cijelu bismo ovu zbirku možda i mogli prihvatiti kao niz pripovijesti o potrazi za pravom ljubavlju, a ne samo kao niz poluerotskih pričica ljetnog ugođaja, kada bi autorova pismenost i pozornost bili na malo višoj razini. Najbolnije točke knjige su dijalozi, banalni su i isprazni, stilski na rubu katastrofe, kome se povremeno primiče i samo pripovijedanje. Nažalost, moram za ovu knjigu reći: čitko i pitko, ali i poprilično plitko.
(Objavljeno u Glasu Istre, 29. kolovoza 2009.)
Post je objavljen 07.03.2010. u 13:01 sati.