Nije slučajno da je ogulinska vlast pribjegla izradi novoga gradskog parka izvršivši ekocid ne samo nad starim parkom, već i nad gradom u cjelini. Ipak se središnji park doživljava svakodnevno za razliku od najljućih problema ove jedinice lokalne samouprave; HOC-a Bjelolasice i retencije rijeke Dobre. Ove ljute rane ipak su periodične. Ako Olimpiski cenatr doživljavamo kao zimski, onda je to period od četiri godišnja doba, ili godišnji period, a ako se sjetimo velikih poplava rijeke Dobre, onda se one javljaju u nekom periodu od pedeset do šezdeset godina.
Dakle; u parku uživate svakodnevno i to po više puta. O njega se očešete, ili kroz njega prođete, kada idete u crkvu, đački dom, k svetom Hubertu, Badžeku, kada idete u Frankopansku kulu ili hotel, u kino, sud te negdašnji i sadašnji Komitet, zna se. A tko će se brinuti o tamo nekoj Bjelolasici kada o njoj brine brdo ministara kao jedinke i Vlada u cjelini. Ustrojili smo tamo dva direktora od kojih jednoga viđamo povazdan jer ima zaduženja i u samom gradskom radiju, a drugoga smo, Dubrovčana, željni vidjeti ili barem čuti. Jednog smo poslovnog Dubrovčana smjestili usred Ribarića, pa se nadamo da tamo ima mjesta za još kojega. Ribarići napreduju u političkom, poduzetničkom i u poljoprivrednom smislu, pa bi bilo dobro da i ovoga tu udomimo, možda bi odavde imao bolji pregled skijaških staza, cestovnog rješenja prema skijalištu i plivačkom bazenu, te vodoopskrbne problematike cijeloga HOC-a.
Sada, kada smo riješili park i HOC Bjelolasicu, možemo se pozabaviti sa sljedećom periodičnom pojavom - poplavom grada Ogulina. Posljednja katastrofalna poplava zbila se 1999. godine, a prije toga neke 1938. kako se sjećaju nešto stariji Ogulinci. Dakle šezdeset godina prije. To znači da će se sljedeća poplava desiti oko 2059. godine. A do tada tko živ, tko mrtav. U svakom slučaju današnji će se članovi vlasti, umirovljeni, odmarati u hladovini gradskog parka ispod slavenske biljke lipe, za koju novi naraštaj neće znati da su ove romanskog porijekla. Taj naraštaj neće znati ni da se današnja vlast nije potrudila da se na vrijeme izradi retencija rijeke Dobre, već da je samo spominjala kako je retencija od važnosti za Republiku Hrvatsku i briga državne vlasti, kao da će Dobra poplaviti Banske dvore i Pantovčak, a ne tu neke Puškariće, Sveti Petar, Vučiće, Krnelac, Zagrad, Podvrh, Žegar, Rašće i sam centar Ogulina pa i katedralu ogulinskog duha – crkvu Svetog križa. I park, naravno.
Po nekom hrvatskom gospodarsko ekološkom ustrojstvu za brigu o površinskim, podzemnim i morskim vodama određena je javna ustanova „Hrvatske vode“. Neka nadobudna ogulinska dama koja zna plivati po jezeru, močvari i po suhom, upozorava na tzv. „vodeni lobi“. Poslala mi je osamnaest slajdova pod kodnim naslovom „Kako vodeni lobi pljačka Hrvatsku“. Taj vodeni lobi su ustvari Hrvatske vode, monopolisti svih aktivnosti koje prate vodna lica Hrvatske, kao i podzemne vode, što se popularno zove podzemlje.
U tih osamnaest inserata autor upozorava da „Hrvatske vode“ obrću godišnje službeno oko 2,5 milijardi kuna od čega građani podmiruju 75 % toga iznosa kroz vodnu naknadu za održavanje slivnih voda i vodnog doprinosa pri ishođenju građevinskih dozvola. Na koji se način troši tako skupljen novac građani nisu informirani i ne zna se tko vodi kontrolu rashoda.
Iste te „Hrvatske vode“ vode glavnu riječ i na zahvatu retencije rijeke Dobre ispod ušća Vitunjčice u Dobru; što znači na području Vitunja i Hreljina, a tu već treba voditi računa o zakonima Europske unije koja je još 2000. godine donijela Okvirnu direktivu o vodama (ODV) koja se temelji na tri osnovne točke. Prvo; morate znati gdje se nalazi problem, drugo; morate slijediti ekonomska načela kako bi svaki euro bio utrošen na najefikasniji mogući način, i treće; mora biti uključena i javnost! A javnost će biti uključena preko osnovne zajednice, u ovom slučaju jedinice lokalne samouprave, Grada Ogulina, koja se teba držati načela supsidijarnosti. Načelo supsidijarnosti opće je načelo Zajednice prema kojem ona ne poduzima radnje
osim ako one nisu djelotvornije od radnji poduzetih na nacionalnoj ili regionalnoj razini. Namjena je načela supsidijarnosti osigurati učinkovito donošenje odluka na razini što bližoj građanima.
Ovo načelo što se tiče poplava u Ogulinu znači konkretno da grad Ogulin može poduzeti radnje na uspostavi nekadašnjeg režima prirodnih odvodnih kanala (strugova) koji su nemarom te iste zajednice zatrpani, presječeni ili suženi te je začepljen prirodni tok većeg i velikog vodnog vala Dobre. Ove godine poplave su se dogodile u Kosinju, Metkoviću, a mogle su se dogoditi i u Ogulinu. Brigu o tomu mora voditi lokalna vlast, a ne prepustiti Hrvatskim vodama. „Hrvatske vode“ na ovakvom zahvatu ne mogu profitirati pa nisu posebno zainteresirane. Načelo supsidijarnosti ogulinsku vlast ne oslobađa odgovornosti od poplave, to načelo ju obvezuje!
Post je objavljen 07.03.2010. u 07:00 sati.