...jer nekad nebo
pravi veliku baladu...
Ti, koju poznajem samo kroz sreću
Dragoga prolaznika
Ostani još malo.
Igraš se niskom godina
od smiješnih šarenih perli.
Ima li tu mjesta za još pokoji biser?
Šapat
Još jedne neispričane bajke
Kraj tvojega uzglavlja
Ples
Pomirljivog straha i prkosne nade
Dotakni kroz zamagljeni prozor
Ledeni dah sunca ranoga proljeća...
I ovo je tvoje!
Molila sam
Nebeskog stražara da zametne negdje svoje ključeve...
Post je objavljen 06.03.2010. u 12:47 sati.