Kako samo vrijeme brzo proleti, nismo se dobro okrenuli a već smo ušli u mjesec ožujak, mjesec kojeg neki nazivaju i vjesnikom proljeća. No kako je krenulo, očito nas zima ne želi samo tako lako napustiti.
U proteklih desetak dana ušli smo u neku radnu kolotečinu a to znači da je i sa Anjinim zdravstvenim stanjem malo bolje. Prije par dana Anja je obavila i kontrolni pregled i ultrazvuk bubrega s kojim je doktorica i više nego zadovoljna. Ukoliko neće biti kakvih pogoršanja ponovni pregled zakazan je za godinu dana.
U Centar za rehabilitaciju djece i mladeži „Mali dom“ odlazi svakodnevno kojemu se jako veseli. A kako i ne bi, kad tamo ima svoje prijatelje s kojima vježba, radi, igra se, te provađa jedan dio svojeg dana. Epi napadi su i dalje prisutni no nalaz GGT-a (jetrene probe) su ipak „malo“ u opadanju. Trenutno ništa nismo mijenjali od terapije to znači da i dalje uzima zonegran, penobarbiton i primidon te pije čaj za čišćenje jetre. Ostali nalazi (krvna slika, urin i urino kultura) koji su rađeni prije tjedan dana su svi u redu.
Polako se pripremamo i za skorašnju operaciju Anjinog kuka koja bi se trebala obaviti početkom lipnja mjeseca u klinici Lovran. S jedne strane nas raduje činjenica da će se konačno predviđena operacija i obaviti no s druge strane pomalo nas i plaši. Znamo što smo sve prošli prije dvije godine kada je bio operativni zahvat opuštanje tetiva u sva tri nivoa i što smo sve tada proživljavali a ovo je kudikamo veći operativni zahvat. No opet znamo da će Anja biti u sigurnim rukama doktora Kazimira Mileusnića te nam to opet vraća malo osmjeha na lice. S obzirom na operaciju, ovih dana bacili smo se na intenzivnu potragu za invalidskim krevetom i ortopedskim madracem. Cijena kreveta i madraca kreće se oko 15.000,00 kuna koje naravno u cijelosti snosimo mi roditelji (Anja za sada spava još u kinderbetu a kupnjom većeg kreveta ćemo riješiti dugoročnije korištenje,pošto naša curka raste). Također smo i u nabavci novih kolica, s obzirom da je ona stara naša curka već skoro prerasla. Cijena novih kolica sa svim dodacima nažalost bez kojih ne može iznosi oko 25.000,00 kuna (što nas je jako šokiralo kada smo dobili ponudu) a HZZO pokriva tek iznos od oko 9.000,00 kuna. Dakle naša nadoplata je negdje oko 16.000,00 kuna. Kada to dvoje zbrojimo, kroz mjesec – dva trebamo imati iznos od 31.000,00 kuna. Kada sagledamo činjenicu da većinu tih stvari (lijekovi i pomagala) moramo snositi mi sami roditelji zapitamo se čemu nam treba HZZO? Toliko mjesečno i godišnje izdvajamo za njega a malo ili gotovo ništa ne dobivamo natrag. Sve nas je strah kako će izgledati novi Pravilnik o ortopedskim i invalidskim pomagalima i lijekovima koji bi trebao izaći početkom svibnja ili lipnja mjeseca ove godine.
Ono što sigurno znamo, da novi Pravilnik zasigurno neće ići u prilog nama običnim „smrtnicima“. Ali kad pogledamo malo u natrag, tako je već godinama i godinama. No bez obzira na sve, mi ćemo se snaći i našoj princezi omogućit sve potrebno za njezin razvoj odnosno za njezin što bolji i kvalitetniji život.
Do novog javljanja ugodan vikend želi Vam neumorni trio koji koristi ovu priliku da svim damama koje posjećuju naš blog od srca zažele 8 mart DAN ŽENA!
Post je objavljen 06.03.2010. u 08:00 sati.