Tamna noć...
Pusta cesta i bljesak ulične rasvjete koji ubada u oči.
Iako hodam,
i dalje me proganja mrak, muk i nijemi vrisak one tamne noći...
Večer je...
Iako svjetlo još gori,
osjećam onu bolnu, nijemu tišinu i
tih, a opet prodoran majčin urlik...
Pitam se kamo si nestao...
Pitam se zašto je moje srce slomljeno...
I sada, otkada te više nema,
pitam se tko sam ja zapravo...
Post je objavljen 05.03.2010. u 21:38 sati.