Marketing
Winter story (11)
Mašta je istina unutar laži.
(Stephen King)
stardust, photo by rU
Zimska priča (11)
Dok bi danju Rose nekako uspijevala misli zaokupiti bojama, zvucima i kretanjem, noću bi se njezine misli neumitno vraćale proteklim danima i noćima koje je provela u kovitlacu peludne groznice.
Jesam li to bila doista ja? pitala se sjećajući se.
Bio je to doživljaj nestvarno lijep i zastrašujući, istodobno.
Vreli vrtlog oluje ponio ju je poput zrnca polenova praha. Poletjela je u visine tim kovitlacem nošena i letjela sve višlje, višlje, višlje ...
Lišena straha, sumnji, krivnji, letjela je kao da će let trajati vječno.
Stojeći na visokoj obali nad rijekom, gledajući u noćno nebo osvjetljeno munjama, Rose je pomislila: Poput ptice koja leti u središte oluje ne mareći što će joj oluja slomiti krila, poput zvijezde padalice koja ne misli na pad nego na let, poput plivača koji se ne osvrće prema obali kojoj se ne namjerava vratiti ...
Tada, u bljesku munje, Rose ugleda Silvestrovo lice.
Blijedo, beskrvno, ugasloga pogleda. Stajao je na rubu neke daleke obale i pružao drhtave ruke prema mostu po kojem je ona prelazila na drugu stranu ne osvrćući se, a ipak znajući kako se, svakim njezinim korakom, most iza nje ruši ...
(nastavak slijedi)
za one koji ne prate priču: Twilight Time
dodatak: jedna veeelika, prava, rođendanska,
za Sjedokosog ...
:-)))
Post je objavljen 05.03.2010. u 09:14 sati.