PROSVJEDI SU REZULTAT NAČINA
VOĐENJA POLJOPRIVREDNE POLITIKE
Prema poljoprivrednicima se s razine resornog ministarstva vodi posljednjih nekoliko godina kruta i zatvorena politika u kojoj ima mnogo nelogičnosti i prosvjedi su njen pravi rezultat. Raditi zakone i pravilnike, planirati ukidanje poticaja, voditi prilagodbu poljoprivredne politike EU, ne provoditi zakone i pravilnike, a ni u čemu ne konzultirati široku poljoprivrednu bazu koje se to izravno tiče, toj bazi ne davati pravovremenu informaciju, kao što se dogodilo i s moratorijem na kapitalna ulaganja potkraj prošle godine, svi ti elementi veliki su propust resornog ministarstva i Vlade.
Hrvatski poljoprivrednici koji ovih dana prosvjeduju, nisu seljaci sa pet krava ili nekoliko hektara zemlje, jednim vrtom, pet komada prasadi i slično već su to ljudi koji na svojim gospodarstvima imaju sustave koji su u funkciji proizvodnje, koji više ne podnose manipulaciju državne vlasti koja nema svijest, o tome da je hrvatska poljoprivreda postala biznis, biznis koji teško plasira svoj proizvod, ali biznis koji ipak proizvodi. U taj biznis treba ulagati svakodnevno, redovito, planirano i racionalno, jer stvoreno treba održavati. Ciklus proizvodnje bilo mlijeka, bilo povrća, voća, svinjetine itd. više ne podnosi nelegalne odluke kao što je ova posljednja koju je ministar 23.2 rekao poljoprivrednicima, a ta je da će im retroaktivno, za 2009. smanjiti poticaje za 40%, a to isto će učiniti i s poticajima za 2010. .
USKRAĆIVANJE POTICAJA JE
PLJAČKA HRVATSKIH POLJOPRIVREDNIKA
U čijoj se političkoj glavi mogla roditi ideja da se, za vrijeme koje je prošlo, retroaktivno poljoprivrednicima smanje i oduzmu poticaji?I da se to poljoprivrednicima kaže prije nekoliko dana! Taj koji je to smislio je kreator pljačke i ne bi smio sjediti u Vladi, a ne bi u Vladi smjeli biti ni oni koji tu inicijativu provode. Jer ovakve igre s tuđim kapitalom, a kapital je to od više desetaka tisuća poljoprivrednika, doslovno je pljačka – ponovo na hrvatski način. To je još jedan hrvatski inžinjering, na koji nitko pa ni predsjednik RH ne bi smio ostati gluh.
Tko Vladu instruira u takvim odlukama?
Da li je RH Vlada skup ljudi s vizijom prosperiteta života ili Vlada s vizijom zatiranja svega što dugoročno ima nadu za bolji život? Hrvatska premijerka i ministar poljoprivrede, uvjeravaju poljoprivrednike, da novca nema i da ih nemaju odakle dobiti. Bore se protiv poljoprivrednika kao lavovi! Kao da poljoprivrednici nisu hrvatski građani. Više milijuna kuna pokradeno je posljednjih godina po različitim hrvatskim tvrtkama, ali javnost nije čula da su procesuirani menedžri novac, ili imovinu u vrijednosti, morali vratiti. U Ministarstvu poljoprivrede na vidjelo je izašao slučaj Selanac koji je otuđio pet milijuna kuna. Selanac više nije zaposlenik resornog ministarstva, ali mnogo je važnija informacija – kako će se podmiriti novac koji je uposlenik otuđio i podijelio susjedima i rodbini. O tome ništa neznamo. Otkao je Hrvatska 2004. postala predpristupna članica EU, poljoprivreda je dobila više darovnica Švedske i Nizozemske Vlade koji iznose više milijuna kuna, čak i novac Svjetske banke uz veoma povoljnu kamatu. Kako je novac potrošen nikada nismo čuli! Način na koji se raspolaže s novcem u državi i resornom ministarstvu poruka je da Vladi ne treba vjerovati da novca nema, jer novca za one koji ga sami uzimaju ima. A u takvom rasporedu raspolaganja, novca mora biti i za poljoprivrednike.
Zanimljivo bi bilo znati da li je ministar Čobanković, zato što je državni službenik, naplatio poticaje za i kapitalna ulaganja, za protekle dvije godine za 48 hektara vinograda, koji doduše glase na njegova sina, ali pod imenom su Čobanković! Jer ministar poziva poljoprivrednike da „odu svojim kućama i da kroz pregovarački proces nađemo neka optimalan riješenja“. Loša poruka, jer sve je isplate u poljoprivredi odavno trebalo realizirati.
Otimanje novca poljoprivrednicima onog što njima pripada je podcjenivanje hrvatskih poljoprivrednika, ali istovremeno i podcjenjivanje hrvatske proizvodnje i hrvatske hrane. Gospđa Jadranka Kosor je, 11. lipnja 2009. s mjesta podpredsjednice Vlade obećala poljoprivrednicima, koji su prosvjedovali pred Ministarstvom poljoprivrede, do kraja srpnja isplatu 205 milijuna kuna zaostalih poticaja, istih onih 205 milijuna kuna koje i u ovim prosvjedu traže.Ta žena, danas premijerka RH, je prevarila poljoprivrednike, oni to često prepričavaju. No baš zbog obećanja koje je premijerka propustila održati, vjerujući da na ovoj funkciji samo ona odlučuje što će i kako će, tek ćemo vidjeti na što su sve prosvjednici spremni.
ZAŠTO PROTIV OBILASKA POLJOPRIVREDNIKA
Iako poljoprivrednici prosvjeduju već peti dan, nije zabilježeno da je netko od saborskih zastupnika, poljoprivrednih stručnjaka iz bilo koje institucije, iz crkve, ili neovisnih intelektualaca došao do prosvjednika i razgovarao s njima, osim župana osječko baranjskog dr.Vladomira Šišljagića. Svatko bi svojim dolaskom poslao poruku da uvažava trud i život tih ljudi, najprije stoga što su ljudi, a onda i stoga što su djelatnici u jednoj grani gospodarstva koja se u Hrvatskoj na primitivan način prezire. Gdje su članovi Saborskog odbora za poljoprivredu da dođu i razgovaraju s prosvjednicima? Kakvu funkciju taj odbor ima na čelu s Dragicom Zgrebec, ako nitko iz tog odbora ne odlazi na teren u kriznim trenucima – kada treba biti na mjestu događaja, kada treba znati i čuti činjenice iz prve ruke!? Predmet interesa saborskog odbora Dragice Zgrebec nije bio ni slučaj krađe žita u Đakovštini, predmet njihova interesa nisu bila ni cjelogodišnja događanja u mljekarskom poljoprivrednom sektoru! Zašto?
Šišljagićev obilazak poljoprivrednika premijerka je nazvala obilaskom političke elite, koja obećava poljoprivrednicima – ni manje ni više nego - pogonsko gorivo. Zapanjujući je stav premijerke, koja na ljude koji prosvjeduju u cilju rješavanja svojih prava, gleda kao na objekte interesa. Dakle bilo čiji posjet poljoprivrednicima, koji su naglašavam – prije svega ljudi – unaprijed je smatran interesom.To je poruka bez duše i tu je korijen propasti premijerkinih nastojanja da se u Hrvatskoj živi bolje. Dok postoje podjele boljitka neće biti.
Župan Šišljagić ima puno pravo podržati i obilaziti poljoprivrednike. Funkcija župana nije da bude uredski kroničar zbivanja u županiji, već da bude sudionik, osoba za podršku onima koji je trebaju. Takav čin nalaže zdrav razum. Demokracija u Hrvatsku politiku još nije unijela razum. Šišljagić je s poljoprivrednicima bio i na prosvjedu u Velikom polju 2009., u Đakovštini početkom godine. Župan Šišljagić se na slavonskom području čini onako što to čini i župan Jakovčić u Istri. Čini se da su to ljudi na funkcijama župana koji su ih jedini shvatili u doslovnom smislu.
Prosvjednici poljoprivrednici pozivaju kroz medija Josipa Friščića, predsjednika HSS-a da dođe i da se popne na traktor, jer je to obećao da će učiniti prošle godine, ako poljoprivrednicima ne bude isplaćeno 2005 milijuna kuna. Friščić, kao jedan od pet podpredsjednika Sabora drži se daleko od poljoprivrednika.
A kada se čuje premijerkino etiketiranje župana dr. Šišljagića zbog obilaska prosvjednika, onda je jasno zašto se i Friščić i svi ostali drže podalje od seljaka. Opasna za opstanak svih nas je činjenica da je u Hrvatskoj sve postalo - politika .
Poruka premijerke da se nemože pregovarati na cesti je demagoška i ne stoji. Bez izlaska na cestu poljoprivrednici jedva da dobiju termin za razgovor kod ministra, a isplate poticaja niti za 2008. godinu nije bilo. A prošla je i 2009.- a poticaja u isplati nema! Zato je Ulica neophodna. Ulica je signal da je voda do grla, da Vlada mora naći vremena za razgovor i da mora isplatiti ljudima ono što im pripada.
Premijerka nalazi vremena za razgovor s hrvatskim ljudima koji se nađu u problemima samo kada izađu na ulicu. Ulica je jedini kriterij koji premijerka napokon mora uvažavati. Sve što je prije toga nije uopće shvaćeno ozbiljno!
Post je objavljen 05.03.2010. u 07:37 sati.