Grijeh je uvreda Boga neposluhom prema njegovoj ljubavi. Grijeh ranjava čovjeka i ugrožava ljudsku solidarnost.
Smrtni grijeh se čini kada se povrijedi teška stvar pri punoj svijesti i slobodnim pristankom. Smrtni grijeh u nama razara ljubav, nestaje posvećujuća milost i ako se za njega ne pokajemo vodi nas u vječnu smrt u paklu. Oprašta se u sakramentu ispovijedi, kada se čovjek iskreno kaje, žali što je uvrijedio Boga i odlučuje da će se popraviti i neće više griješiti.
Kada netko ima spolne odnose prije braka, čini pobačaj, koristi kontracepciju, vara svoga muža ili ženu, sudjeluje u umjetnoj oplodnji, ne ide na sv. Misu, teško psuje itd. čini teški ili smrtni grijeh. Tada nestaje u njegovoj duši Božje milosti. Prestaje se biti na Božjoj strani, prelazi se na stranu zla. Ta osoba više nije pricjepljena na Isusovu lozu. Ako netko umre u takvom stanju, ide u pakao koji traje cijelu vječnost.
Danas mnogi katolici misle samo na sada, ne misle na budućnost, pogotovo ne na vječnost. Spremni su odbaciti sve što im se ne sviđa i raditi po svome. Neke nije briga ni za Boga ni za Crkvu ni što će biti s njihovom dušom kada umru. Neki se sjete Boga samo kada ga psuju. Mnogi katolici današnjice misle samo na sebe i svoje prohtjeve, tko razmišlja što je to Božja volja.
Tko je Bog? Bog je stvorio čovjeka. Da nema Boga ne bi bilo ni nikoga od nas. Bog je najbolje Biće koje postoji, najplemenitije, najljepše, najiskrenije, najpoštenije, najmilosrdnije, sve naj što je dobro, lijepo, istinito.
Bog je stvorio svemir koji je veličanstven. Velikom svemogućem Bogu nema granica u njegovoj stvaralačkoj moći. Sve što živi, On je stvorio, sve od njega potječe. O Božjoj nam nezamislivoj moći i veličajnosti govori svemir. Miliječni put je jedan od preko 100 milijardi galaksija u svemiru. Postoji milijardu sunčevih sustava poput našeg. Devet planeta oko Sunčevog sustava tek su zrna pijeska na rubu galaksije Miliječnog puta. Svemir je tako velik, da je naša galaksija mrvica u svemiru. Zemlja je mrvica u galakasiji Mliječnog puta. Mi smo mrvice na Zemlji. Toliko smo mali, da se ne vidimo ni na karti našega grada.
Bog je nevjerojatno dobar prema svakome od nas. Stvorio nas je, dao nam je toliko toga i daje nam svaki dan. Ljudi su sagriješili, ali Bog veći od svemira došao je na mrvicu zvana Zemlja, rodio se u štali, živio je krajnje siromašno, mućen je, raspet, umro za nas i uskrsnuo da nas spasi od nas samih i zla koje činimo. Takvu ljubav nitko nema. I nakon svega toga mi smo nezahvalni, jedva da se sjetimo Boga, mrmljamo protiv Njega, neposlušni smo, svojegavi, živimo kako nam se prohtije.
I nevjerojatno je koliko nas bez obzira na to sve, Bog voli i koliko je strpljiv s nsma. Mi to definitivno nismo zaslužili.
Svatko dok je živ ima priliku, da napusti loš život i da se okrene Bogiu i živi kako Bog zapovijeda. Božje milosrđe je neizmjerno, Bog će sve oprostiti, nema tako velikog grijeha kojeg Bog ne može oprostiti.
Kao odgovor na to mogli bismo pasti na koljena i slaviti ga: “Da velik si i svemoguć, veličanstven si naš Bože! Trebalo bi nas obuzeti čuđenje i divljenje što taj veliki, moćni Bog u ljubavi se posvećuje nama, što je učinio da njegov voljeni Sin postane čovjekom. Trebali bismo se zabrinuti i rastužiti ako Boga ne častimo ili to činimo premalo.
I nakon svega, tko može imati tako kameno srce da i dalje prksoi Bogu, da krši što Bog zapovijeda? Zašto se borimo protiv Boga i suprostavljamo se?
Bog je tako lijep, da bi istog trena umrli, kada bi ga i na sekundu vidjeli!!!! Zato je Bog našim očima nevidjiv.
Bože, pomozi nam. Slava Tebi Kriste!
Post je objavljen 04.03.2010. u 22:55 sati.