Evo mene mjesecima nakon mog zadnjeg posta u kojem sam istresala bijes na asistenta iz digitalne :) e pa nek ga voda nosi, više se nikad nećemo sresti. Ne znam šta je to danas, možda jedan od onih bum-optimističnih dana (a ne znam ni zašto jer nema sunca) ali osjećam se nekako... kao da opet držim 80% konaca u svojim rukama i vučem ih gdje ja hoću. I ponosim se sobom jer sam krenula ostvarivat novogodišnje odluke (to su one realne glupave odluke koje ja i frendica u nekom n gradu u kojem smo na dočeku-ove godine je bio Berlin, bacimo iz rukava par sati prije pol noći i nadamo se da će se do kraja godine ostvariti). I tako sam ja negdje u Berlinu, 200tinjak metara udaljena od Brandenburških vrata, s čašom bacardi kole dočekala novu na šanku i mislila na svoje novogodišnje odluke: 1.Da prođem osnove i to u prva dva mjeseca nove godine, da ne bi slučajno bilo tek u zadnja 3 :) i to sam ostvarila. Sljedeća novogodišnja odluka je bila ta da si od drugog semestra nadalje više neću dopustiti da mi faks upravlja životom. Jer onaj 1.semestar ne da je bio mučenje nego... nemam pravog izraza. Ne ponovilo se. Odlučila sam-odmah prvi tjedan startaš, učiš redovito i koji god vikend te pukne ideš doma. I opijaš se i učiš doma, ali ne zatvaraš se na 3-4 mjeseca u sobu i kukaš kako ne ide. Mora ići.Zasad se držim toga. Za prvi semestar je sve oprošteno, čak i da sam pala nešto nema mi tko šta zamjerit, došla sam u novi grad koji mrzim iz dna duše, trebalo se priviknut na sve to, na to da uopće ne viđam prijatelje iz srednje itd. Bilo je i drugih stvari, ali za njih ionako nikoga nije briga. Ali kad si osoba kao ja, previše vezana za grad u kojem sam odrasla i za ljude koji su tamo-nije lako. Istina da sam upoznala ok ljude na faksu, ali Lb mi ništa ne može zamijenit...Odlučila sam definitivno da ću izlazit kad god budem u mogućnosti (a realno gledajući to je svaki vikend osim kad su ispiti) jer život je samo jedan. I neću vječno imat 19 godina. I neće mi ga prokleta bolonja oduzet. A faks se da završit- čak i u roku.
Bila je tu i treća novogodišnja želja, ali nju nisam izgovorila na glas, samo sam je nakratko pomislila u sebi... Ne znam hoće li se ispuniti, ove godine, ikada... ali barem bih ja po nekim pitanjima trebala postat kritičnija i odraslija. Valjda hoću. Jednom.
Samo želim da dođe proljeće, sunce i topliji dani, možda će se onda čak i ovaj glupi Zagreb činit ljepši... onda će bit lakše i učit (ne biste vjerovali koja euforija me onda lovi šta se tiče učenja). A onda će doći i ljeto i opet ću ić radit, i gledat ću more svaki dan al ga neću dotaknut ;) ali bit ću doma :) to je ono bitno...
Valjda će onda sljedeće 4 godine (nadam se ne više) brzo proći i sve će ići svojim tokom i nadam se da me onda čeka neka ljepša i sretnija budućnost, bez ovog prokletog asfalta i nepotrebnog gubljenja vremena u prometnoj gužvi...
Do onda, ostaje mi da se pridržavam onog šta sam sama sebi obećala pijući bacardi kolu i gledajući vatromet... :)
Post je objavljen 04.03.2010. u 21:52 sati.