Nemoj ići.-rekla je,a ja sam u njenim sivim očima vidio strast i beskrajnu tugu.
-Ni ja ne želim ići,ali moram.-slagao sam i izbjegao njezin pogled jer sam se bojao da će shvatiti da me više nikada neće vidjeti.
-Volim te.-prošaptala je i shvatio sam da sve razumije i da zna da se neću vratiti, no samo je htjela čuti te riječi iako je znala da su lažne.
-I ja tebe.-odvratio sam i poljubio je strasno. Znao sam da će joj to biti dovoljno da se do kraja života uvjerava da sam je zaista volio. Okrenuo sam se i žurnim korakom otišao, a ona je ostala stajati u tami u svom crnom kaputu koji je naslijedila od sestre pa joj je bio prevelik. Zbog njega je izgledala kao pokisla vrba, no ja sam znao što se krije ispod kaputa. Nježne ruke, tanak struk i grudi meke i nježne poput svile koje su pod mojim velikim dlanovima nestajale kao uplašeni vrabac.
Dok sam tako hodao preko mosta, razmišljao sam o njenim očima. Ona je bila mlada, no njezine oči kao da su vidjele sve što se moglo vidjeti. Oči su ogledalo duše-kažu, što znači da je njezina tuga bila beskrajna. Te sive oči poput kišnih kapi nisu nikad plakale, čak ni sada kad sam otišao zauvijek.
Izgubio sam se negdje na putu. Zaboravio sam voljeti, zaboravio sam sanjati. Zbog toga sam i morao otići. Bila je predraga i nisam je htio povrijediti i zato sam otišao dok nije postalo prekasno. Od te noći, svaki put kada sanjam, vidim samo njene sive oči.
...S druge strane mosta, ona je stajala bespomoćno. Izgledala je tako zatupljeno, kao da je tog trena, kada je on otišao, slomljena svaka njezina i najmanja nada i vjera u ljubav. Majka joj je uvijek govorila: Mila, nemoj se nikada zaljubiti i nemoj nikada pustiti suzu ni za čim,a ponajmanje za nekim muškarcem!- I nikada i nije. Sve do tog dana, kada se prva i posljednja suza spustila niz njen obraz,spuznula preko crvenih usana, pljusnula na hladnu zemlju i u trenutku nestala, kao da je nikada nije ni bilo.
______________________________________________
Eto kolko je meni zanimljivo na hrvatskom. xd
jebote, 11.3. je mom blogu 4 godine. već 4 godine imam ovo sranje. ne mogu vjerovat kolko brzo vrijeme prolazi,ko da sam ga jučer napravila,a 4 godine su prošle!!!
to šugavo vrijeme me toliko plaši. ako su mi te 4 godine tak brzo prošle, kolko brzo će mi onda tek proći još ova 2 mjeseca kolko još u školu idemo?
Toliko posla imamo svi mi maturanti, a ja ne znam jesam samo ja ili smo svi tolko lijeni da nam se ne da uopće pokrenut. Hvata me paranoja pri pomisli da neću nigdje upast, da će napokon mama i tata doć na svoje i reć mi - REKLI SMO TI! Samo čekam taj dan. Dok sam pisala ovaj sastavak,zapitala sam se, kad sam se ja to izgubila na putu i digla ruke od svega?
Svaki dan ista stvar,svaki dan novo uvjeravanje same sebe da sam idiot.
No dobro, kad sve završi i dođe onaj finalni dokaz da sam najveći kreten na svijetu, onda ću moć lupat glavom od zid. sjajno,jelda?
nego,dosta je vremena prošlo otkad sam napisala zadnji post. tj.nije baš ali ja sam se promjenila. napokon sam slobodna u smislu bmk. Napokon mogu proć i ne trepnut i zbog toga sam ponosna na sebe kao nikada u životu.
i da,ivo je preccjednik. vuuuhuuu! :D
zar sam uopće sumnjala ;)
i daaa,prestala sam grist nokte i sad sam frajer. i prestala sam se barit i opet sam frajer, i ne pijem više tak često stoga sam i dalje ffrajer.
dobro su na kraju te moje novogodišnje odluke ispale.
i tako,jura stublić u subotu. jeeei. marijica i ja. jeei<3 mora bit dobro,mooora.
Kat<3<3<3
i mislim da bih mogla završit lagano ovaj post,još malo su gotove police.jeea. idem jest.
Post je objavljen 04.03.2010. u 19:47 sati.