To je provala jedne moje punašnije kolegice koja je pronašla utjehu u toj izreki, pomirivši se sa činjenicom kako nikad neće imati savršen oblik tijela poput nekog supermodela sa naslovnica. Sveprisutni kompleks manje vrijednosti zbog željene figure "pješčanog sata" nije zaobišao ni nju, te se radije priklonila jednom lažnom uvjerenju koje nesretni dio ženske populacije rado koristi kao izliku kako bi nastavio uživati u svim blagodatima raznih specijaliteta koji se svakodnevno nalaze na našim stolovima i kojima ne mogu odoljeti.
"Draga Majo, zar ne bi trebalo i ljuljati i žuljati, al na pravim mjestima?", bilo je moje pitanje. "Da, al kako to postići?", odvratila je tužnim pogledom. U nju se opet vratio glas razuma kojim sam je podsjetila kako u svojoj suštini se ona nikad neće pomiriti sa svojim izgledom, bez obzira koliko se zavaravala u postojanost vjerovanja u jednu takvu nebuloznu izreku. Zašto kažem "nebulozna"? Zato što Maja nikad neće biti zadovoljna svojim izgledom, koliko god bio uporan taj mali glasić koji joj cijelo vrijeme govori:"Jedi! Lijepa si takva kakva jesi." I uvijek prije nego što će dvaput odlučiti kako uživanje u hrani predstavlja samo štetu njenom organizmu, upravo taj glasić će prevladati i nesvjesno je odvesti do vrata njenog frižidera, nakon čega će se pokajati što je uopće došla u napast pojesti ogroman sendvič s tonom Zvijezda majoneze.
Suprotno tome, Ivana koja je napokon završila bitku sa suvišnim kilogramima, uživala je u naklonosti koju je odjednom počela dobivati od muškaraca i zadovoljstvu činjenicom kako je svaki komadić odjeće bas sašiven po njezinoj mjeri. Odlasci u shopping joj više nisu predstavljali problem životne važnosti sa kojim se cijeli život susretala kada bi pogledala kako joj stoje nove traperice u ogledalu kabine New Yorkera i kao svaki put, se razočarala u veličinu svoje guze i trbuha. Postala je zadovoljna; uživala u datim komplimentima koji su joj svakim danom sve više podizali ego i činili je samopouzdanijom osobom, a hranu je počela doživljavati svojim neprijateljem. Bila je uvjerena u mišljenje kako je dovoljna samo jedna kockica čokolade da naruši sav trud koji je uložila, i toga se pribojavala. S vremenom, njezine bojazni su se i ostvarile, ali ne na način koji je ona zamislila. Naime, danas je Ivana visoka 1,75 cm i teška 45 kg, što ju nije zaustavilo da i dalje živi u bojazni od ponovnog vraćanja u tijelo bucke koje su sada postale predmet njezina ismijavanja. Bez obzira što su se komplimenti s muške strane smanjili, ona i dan danas živi u iluziji kako je njezino tijelo zapravo ono što svi žele. Po njoj, vrijedi obratno. "Bolje da žulja nego da ljulja."
Iskreno, nisam pobornik nijednog mišljenja. Moguće zbog figure sklone nedebljanju i sretne genetske predispozicije koja mi je oduvijek dozvoljavala da usprkos sitnim oscilacijama u težini ipak ostanem vjerna svojoj originalnoj tjelesnoj masi, moguće zbog cjeloživotne predanosti kretanju koje mi je omogućilo da zadobivene kalorije potrošim na licu mjesta, moguće zbog samog stava koji me je oduvijek upućivao na činjenicu kako je žensko tijelo savršeno u svojoj prirodi. A moguće i zbog svega ovoga navedenog dosad.
Stoga, drage moje dame, samo bih vam htjela poručiti da hranu ne doživljavate svojim najgorim neprijateljem, ali ni najboljim prijateljem. Ukoliko je dovedete u korelaciju s ta dva pojma, dovest ćete i sebe u napast da naginete ka ekstremizmu koji će vam pomutiti razum u pravilnoj procjeni svoje vlastite težine, i na taj način vas učiniti nezadovoljnima u procjeni važnosti samih sebe. Umjesto toga, počnite je smatrati nečim potrebnim kako biste živjele i funkcionirale jer...let's face it...nijedna od vas, uključujući i mene, nikad neće izgledati kao ona seksipilna dama sa naslovnice Playboya. Pa čak i ako to postignete, uvijek se sjetite kako će i ta dama jednog dana izgubiti svoje fizičke prednosti koje izazivaju zamamne uzdahe što se tiče strane muške populacije. Seksipil je naprosto nešto što morate imati i nositi u sebi, a ne truditi se kako da to postignete dovodeći u opasnost zdravlje vlastitog tijela i uma. Kada jednom to uvidite, "bolje da ljulja nego žulja ili obratno" vam nikad više neće predstavljati krinku kojom se služite kako biste sakrile pravu sliku o sebi.
Post je objavljen 04.03.2010. u 17:03 sati.