Crna rupa i moja prisutnost u budućnosti
tako vam se to zbilo...
CRNA RUPA I MOJA PRISUTNOST U BUDUČNOSTI
Sada davne 1991. godine u prigodi jednog Faustovskog stvaralačkog raspoloženja i ozračja, ja sam radio i stvarao noću za svojim radnim stolom u bivšem stanu u Adamićevoj 13. u Rijeci.
Ka jutru narednog dana uz napetost i tenzije, bilo je tu i alkohola u granicama ja moram priznati... Cijelu noć vodio sam borbu i u sukobu bio s vremenom, do kad raditi, kad krenuti do kreveta i ići spavati? Uobičajeno moje ustajanje bilo je u 5,00 jutro a radilo se tada od 6,00 jutro. Još samo ovo ispisati, nadopuniti, skicu sačiniti, ovo razmotriti, rastezao sam tako u nedogled s vremenom... Prošlo je 12,00 sati, u tili čas eto, sad je 1,00 sat noću, ići spavati ili produžiti s radom još neko vrijeme... Natočim si još jednu čašu rakije, ispijem koju kap i nastavim tako dalje za stolom... Pogledam na sat, sad je 2,00 sata noću a ja se ne odvajam od radnog stola... još samo malo, i tako napeto može se reć u transu stvarao, slijedi ekstaza koja raste iz trena u tren, uzbuđen sam dovršenom skicom, sve je dobro, i to nenadano dobro, sad još ovaj završni crtež s napomenom... i to je dobro ispalo jer tako to treba biti, još malo, još samo malo izdrži, još i ovo načini... pogledam na sat, sad je 2,30 noću...
Raspoloženje i ekstaza raste iz trena u tren i dalje u ekstatičkom raspoloženju, sad više ne postoji ni osjećaj mjere i dovoljnosti... napetost i tenzije u porastu su, granice se gube... izdrži još malo, privedi taj posao kraju... Grnice nestaju, one se gube, prostor, vrijeme, raspoloženje raste i dalje... osjećam opijenost ili nirvanu, ideje i dalje iskre, ruši se sve ono do tada učinjeno, nova ideja... treba se krenuti sa svim iz početka, ovo novo registrirano potrebno je pribelježiti da se ne zaboravi, stvoriti to treba ovog trena, sada i ovdje, ja i dalje raadim...
Potom oko 3,00 sata izjutra desi mi se da slučajno otarem laktom po stolu i padnu mi škare sa stola... Kud baš sad, zapitam se i idem ih pronaći... Okrećem glavom lijevo desno, tražim ih po svud, saginjem se, potom i klečim po tepihu, odgurnuo sam stolicu, privirujem pod radni stol, nigdje škara nać... Kamo su nestale škare, i to one velike krojače škare? Čisti je prostor oko mene, pod drveni a nad njim tepih nad čijom površinom stoje nogari radnog stola i škrinje, s druge strane kauča. Sve sam pretražio oko sebe i škara ne mogu naći?...
Prekidam s radom oko 3,15 sati i otišao sam spavati... Malo mamuran probudio sam se iz jutra i krenuo na posao, izdržao taj dan na poslu... Bio sam cijelo vrijeme raspoložen spoznajom te noći i učinjenim poslom. Narednih dana i to u više navrata sve bih pretražio i prerovao tražeći škare, njih nigdje nije bilo, kao da su u zemlju propale...
Potom jedno šest mjeseci kasnije, nagazim na neki predmet pod nogama ispod tepiha, kud stalno prolazim, i to metar od stola, a na škare i zaboravio i odpisao ih... Napipam predmet pod prstima, podignem tepih i ugledam škare... Tuda sam hodao mjesecima, ničeg nije bilo, a sad su tu i ukazale se... Škare, prave pravcate škare, te malo samo pohrđale... a ja ih pod tepih te noći nisam gurnuo...
Te stare škare prenijele su mi poruku da sam tog jutra u ekstatičnom raspoloženju stvarao i šest mjeseci bio prisutan u budućnosti, potom se vratio natrag u stvarnost Da sam bio u budućnosti i vratio se iz nje, kojeg li predivnog otkrića!?
-------------------
Taj ispis o "Crnoj rupi" predao sam u Novu Akropolu kao moj doprinos i uradak, kojeg je svaki član N.A.bio dužan sačiniti za jedan vremenski period, na slobodno odabranu temu. Predao sam tajnici N.A. na što mi je Ona odgovorila, da taj ispis ne odgovara kriterijima i da pripada u područje fantastike, znači jedan futuristički rad, znanstveno-fantastična priča.
-------------------
CRNA RUPA - Borivoj Bukva
Crna rupa i moja prisutnost u budućnosti, pogledaj skicu, tekst i komentare:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=40220
------------------
lp, boro
Post je objavljen 04.03.2010. u 08:13 sati.