Bio sam na odličnoj predstavi, a otišao iz kazališta živčan.
Svako tolko se pojave titlovi gore na zastoru. U onom klasičnom western fontu, savršeno prikladnom za predstavu. No problem je što kontrast slova i pozadine nije najsretnije pogođen, a i font je takav da sva slova... kak bi se izrazio... imaju skoro iste „vanjske“ dimenzije, isti oblik... „izdaleka“ (na prvi pogled ili kad zaškiljiš) sva izgledaju isto. Dodaš na to nesavršen vid i neće ti baš bit idealno...
Sve bi to prolazilo da pred kraj predstave nema dijela s Indijancima gdje pričaju, jasno, indijanski, a gore titlovi prevode. I sad se svi nešto smiju, a ti blejiš ko budala. Taman ak i uspiješ povezati prvu rečenicu, previše si vremena na njoj izgubio i ne stigneš se pozabaviti drugom i trećom. Na samom kraju opet isto. Glumci pjevaju, a iza njih na zastoru se ispisuje što se s kojim likom zbilo kasnije. I opet se publika smije, a ti ko idiot.
I onda ti na putu do doma, moraju prepričavati... katastrofa.
Samo da su stavili bijela slova.
Nije da ja tak loše vidim. Dobro, lijevo oko mi je u kurcu (-4), al na desno sasvim pristojno vidim (-1), i imao sam naočale. I bio sam u 9. redu, znači niš daleko. Možda mi je dioptrija u međuvremenu narasla... al sigurno nisam jedini bio... sigurno je bilo starijih koji su sjedili dalje od mene i vjerojatno nisu nosili naočale za čitanje. Ne očekuješ u kazalištu da ćeš morati čitati.
Predstava je super, ali nemrem joj dat više od 3/5. Samo zbog titlova. Najradije bih joj i 2/5 dao kolko sam živčan.
Kajaznam, možda sam ja jedini... ne znam... baš ću potražit dal se netko žalio na istu stvar...
Post je objavljen 04.03.2010. u 00:37 sati.