Marketing
Nemir
POLJUBI ME VJETRE
Bijelo sam jedro sred pučine.
Već dugo na mrtvom moru čekam
mirise divljeg cvijeća da doneseš
zadihan kad stigneš iz daljine.
Poljubi me vjetre
i tijesno se uz mene privij,
iz sna duboka golicajuć’ me preni.
Ka južnom, prozirnom moru,
prema još neviđenim obalama
pramac lađe lagano okreni,
tamo otkud sirene neumorno zovu
umilnim glasima pjevajuć’ u zboru.
Plovidbi ne može biti kraj,
otrgni sidro utonulo u pijesak,
učini sve da opet zatreperim,
zagrli me, oblik mi daj
pa me napni u snažan luk.
Lepetom ću ti odgovor dati
kad premetneš se odjednom
od šapata tihog u moćan huk.
Post je objavljen 26.04.2010. u 02:48 sati.