Kako ne znaš, kako je to voljeti? Mislim na onu ljubav koja pleše s tvojim tijelom. Ne voljeti samo dečka. Nego voljeti iz srca, toliko, da ostaješ bez daha pri pomisli na nju.
Sanjaš ju, no sva tumačenja idu u tu stranu da je to smiješno, da je to samo san, da to ne može biti. Ne želiš vjerovati sebi.
Zašto ne vjeruješ da ljubiš djevojku?
A noću zaspiš s njom u mislima. Jutrom se budiš s osmijehom, od snova koje ti je ona sinoć poklonila. Gdje god ideš - čekaš nju. Čekaš njenu poruku. Čekaš da ti se javi. Žuriš se. Hitra si u svemu. Nigdje ne možeš biti dugo, a da ne pomisliš "Možda mi je pisala!". "Kako je ona super" ... Nakon toga, zašto ne reći jednostavno: "Pa ja ju volim!"
Da, djevojku. Volim djevojku, a djevojka sam.
Suprotstavljati se tome, nije li to nešto neprirodno? Kada srce bira, zašto mu govoriš da to ne želiš? Pa život je ipak, neponovljiv…
Iskušaj tu snažnu povezanost kojoj postavljaš barijere. Prepusti se osjećajima. Dopusti tijelu da lebdi gdje mu je volja, da traži što mu je milo...Da okusi što mu je najslađe.
Nije li srce bačeno uzalud, ako nije iskorišteno?
Ako ne želiš priznati nikome - priznaj to sebi.
Ne laži sebi. Ne laži da ju ne voliš. PA TI NE VOLIŠ DJEVOJKE - TI VOLIŠ NJU !
Nije bitno tko si. Što si. Gdje si.
Srce samo želi da mu dopustiš da voli...
Post je objavljen 03.03.2010. u 15:21 sati.