Marketing
Winter story (10)
Buđenje, photo by rU
Zimska priča (10)
Toga proljeća, kad se Rose povukla u osamu, Silvestar se upitao: Trenutak kojeg sam se pribojavao od početka, je li taj trenutak sada konačno tu?
Zamislio je Roseinu zlatnu vlas nošenu kovitlacem toplog proljetnog vjetra i iako mu je taj zamišljeni prizor slamao srce, uspio je poželjeti joj lijepi let: Leti, Zlaćana moja, leti ...
A ako se ikada budeš poželjela vratiti, ja ću biti tu ...
Tih 10 dana Roseine osame za Silvestra su bili čitava vječnost.
Danju je uspijevao, barem na trenutak, misli skrenuti na dnevne obveze, no noću ...
...
Noć bi tamom ugasila sve boje, utihnula sve zvuke, zaustavila sve pokrete. I, dok bi danju Rose nekako uspijevala misli zaokupiti bojama, zvucima i kretanjem, noću bi se njezine misli neumitno vraćale proteklim danima i noćima koje je provela u kovitlacu peludne groznice.
(nastavak slijedi)
reaching, photo by rU
...
za one koji ne prate priču:
Post je objavljen 03.03.2010. u 12:52 sati.