Procvjetat će opet tratinčice i kamo god budem išla pod mojim nogama tepih sačinjen od tih bijelih glavica nikad neće nestati... kao ni neki snovi...Nije važno koliko nedostaje...važno je da ostaje dio mene zauvijek...to je nepromjenjivo...I kad budem tek dašak u nekom vrtlogu bure, biti će ono nešto što me potiče da letim... Hvala mu.
Post je objavljen 03.03.2010. u 11:38 sati.