Marketing
38. Film Festival u Beogradu
Ove godine odlučio sam posjetiti filmski festival u Beogradu. Razlog je njegova tradicija još od 1971.godine i brojna publika koja ga prati od početka do danas. Tako sam u prošli četvrtak popodne krenuo prema Beogradu. Nakon niti 5 sati vožnje autocestom sa kraćim stajanjima došao sam u Beograd. Grad zabave i ludog noćnog provoda. Spavao sam kod prijateljice u centru pa oko smještaja nije bilo brige. Četvrtak navečer smo ostali s društvom u stanu na tzv. sedeljki kako kažu Beograđani za zabavu u nečijem stanu na kojoj je priča i pije bez preglasne muzike.
U petak sam obilazio grad, šetao Knez Mihajlovom, Kalemegdanom i okolnim ulicama i ručao u jednom izvrsnom talijanskom restoranu. Večer je bila rezervirana za odlazak na Filmski festival, FEST kako se službeno zove u Sava centar. FEST se inače ove godine održavao od 19. veljače do 28. veljače pod sloganom „Ohrabruje“. Tijekom devet dana, u šest programskih cjelina, bila su prikazana 64 filma iz tridesetak zemalja koji su obilježili filmsku godinu za nama. Tu večer gledali smo film Zatvoreni otok (Shutter Island, srpski prijevod Zatvoreno ostrvo), redatelj Martin Scorsese, a glume Leonardo DiCaprio, Marc Ruffalo i Ben Kingsley. Film je iznimno mračan, triler s elementima horora, nije film baš za svačiji ukus i uzrast. Ukratko, radnja je smještena u 1954. godinu. Leonardo DiCaprio igra mladog i ambicioznog američkog šerifa Teddy Danielsa, koji dobija zadatak da istraži nestanak pacijentice iz Ashecliffe bolnice smještene na Zatvorenom otoku pored Bostona. Dok uragan odsjeca mogućnost komunikacije sa kopnom, opasniji kriminalci bježe u sred konfuzije, a zagonetni i misterozni dokazi se gomilaju. Teddy uskoro počinje sumnjati u sve, a posebno pamćenje, partnera i svoju zdravu pamet...
Subotu sam koristio za shopping, izlozi sa natpisima -80% privukli su me poput magneta. Iznenadio sam se odličnom ponudom, očekivao sam da se sve pokupovalo do ovih završnih sniženja, ali prijateljica mi objašnjava da su Srbi dekintirani u ovoj recesiji i da ništa ne kupuju. Zato sam za 100-tinjak eura kupio odlične Energie traperice,Diesel tenisice i Zara majicu što vjerojatno u Zagrebu nikad neću uspjeti. Dućani s odjećom jednostavno su za ovu sezonu naručili previše robe, ne računajući na recesiju, objašnjava mi jedna ljubazna prodavačica, inače rodom iz Koprivnice. Subotu navečer sam proveo u jednoj tradicionalnoj kavani s živom muzikom. Odlično sam se proveo okružen prelijepim curama. U nedjelju se trebalo vratiti u Zagreb i stvarnost. Jedno je sigurno, iduće godine se vraćam na FEST
Post je objavljen 02.03.2010. u 15:05 sati.