i naša lica još su lijepa
zatvori mi oči
neka kraj nas jure
nek se lome prsti
idemo na ples
i svijet je opet mlad....
sanjala sam te noćas, mokrog od kiše, kako se privijaš uz mene i ljubiš mi vjeđe.
mogu li prespavati uz tebe sve te godine
prve suze s lica tvog
ne želim da me probude...
mogu li ostati zaključana u svojim šarenim snovima, kao Trnoružica snivati stotinu godina, čekati na tebe i poljubac prave ljubavi? mogu li postati sebična i prestati misliti o svijetu, tako sivom jutros, tako punom ljudi čije riječi jure okolo kao atomi negativno nabijeni i sudaraju se s ono malo pozitivnih čestica što su nastale u snovima?
u očima krijem tugu
samoća mi dušu para
pijem da je zaboravim
a želja se veća stvara
previše toga već leži u zaboravu, prekriveno, izbrisano... ali još nije poništeno. čekam da nestane. sve osim ljubavi. onda ću ti se vratiti. ako ne bude kasno. mnogo tražim, znam. možda i previše za tebe. ali ti me znaš, ne moram puno objašnjavati. nema potrebe za zagonetkama. još pamtim one stihove, izrečene u mutnom isparavanju vina. još me nasmiješe, znam da nisi neki romantik. ''kako ti prekrasno oči sjaje pod ovim neonskim svjetlima...ti si kao crveni cvijet u zlatnom žitnom polju...''
Post je objavljen 02.03.2010. u 11:30 sati.