Narod je poput žita. Puno daje i budućnost hrani, ako ima sve uvjete za rast….
Burna povijest je naša žitna polja pokapala krvlju i znojem naših seljaka… a u znak prkosa rastu crveni makovi.
Uvijek strše.... zovu ih korovom.... a u današnje vrijeme simbol su nezagađenog tla... jer na zagađenom tlu taj "korov" ne raste.
Bez žitnih polja nema kruha, a bez makova nema prkosa.
Naši poljoprivrednici, mljekari i stočari, koji su danas izašli traktorima na ceste, crveni su makovi…. Oni su znak našeg zajedničkog prkosa.
Ovo je tema podrške našim prkosnim makovima na slavonskim cestama…
Makovi nisu korov.... nego su krikovi naših predaka....
Opet su jutros procvali
u žitu makovi sneni,
sve su nam njive ovili
cvjetovi njihovi crveni!
"Znaš li majko, majčice,
kakvi su ono cvjetovi",
po onim tamo njivama
takovi divni - crveni?
Gorki su, sinko, plodovi,
čemer je ono procvao.
Umjesto zlatne pšenice
- korov je tamo niknuo!
Seljak je polja stvarao,
hajduk je svijetom harao:
Oteo kmetu zemljicu,
gazio njegovu pravicu!
Baruni, grofovi vladali,
španovi pravdu krojili,
rabotat kmeta gonili,
krvcu mu poljem sijali!
Mnogo je kapi kapnulo,
njegove krvi i znoja,
ljeta ga duga mučile
batine teške bez broja!
Prokleo seljak zemljicu
vražjih gospodara,
niknuli crven-cvjetovi
umjesto božjeg dara!
Krvlju su kmetskom sijani,
kletvama, bunom miješani
suzama, znojem pojeni
zato su tako crveni...
Mihovil Pavlek Miškina
Post je objavljen 01.03.2010. u 22:38 sati.